Test - Renault Megane Zen 1.2 TCe 100
Kombinacija po mjeri bh. standarda
U kombinaciji sa savremenim 1,2-litarskim turbobenzinskim motorom od 100 KS, dobro odmjerenim Zen paketom opreme, nekoliko probranih dodataka i aktuelnim popustom od 8% Megane poput testnog se nameće kao dobitna kombinacija za skromno bh. tržište.
Renault Megane je jedan od najpopularnijih kompaktnih automobila današnjice. Trenutno drži peto mjesto po broju prodatih jedinica u Evropi iza: Volkswagen Golfa, Opel Astre, Škode Octavie i Ford Focusa. Nikad nije bio najbolji, ali čini se nikad ni toliko blizu najboljima. Kroz svoje postojanje Megane je u segment uvijek donosio nešto novo i posebno. Sjetimo se samo hrabro dizajnirane druge generacije, koja na cesti još uvijek djeluje moderno i neobično. Četvrto izdanje francuskog kompakta do sada je možda najpotpunije, odnosno najkonkurentnije. Neko će reći da je to i očekivano. Jeste, ali nije uvijek lako nadmašiti prethodno ostvarenje, zadržati postojeće i privući nove kupce. Nakon vizuelno atraktivnih Meganea sa dizelskim 1.5 i 1.6 dCi motorima, te bogatim GT i Intens paketima opreme, na test smo dobili model koji primarno cilja na kupce plićeg džepa.
On je kombinovan sa Zen paketom opreme, za nijansu bogatijim od početnog Life. U slučaju testnog modela vanjski dizajn je nadograđen sa setom skladno odabranih dodataka, poput 16-inčnih alu naplataka, metalik boje, zatamnjenih bočnih i zadnjeg stakla, te prednjih LED dnevnih svjetala u C obliku. Bez toga testni Megane bi sigurno izgledao skromnije, ali bi i bio nekih 2.000 KM povoljniji. Ovako je dovoljno naočit i interesantan da u njemu vidite veoma moderan kompakt. Da Francuzi i u ekonomičnim verzijama ne škrtare kao pojedini konkurenti, s vana sugerišu hromirana ukrasna lajsna na vratima, te hrom na maski hladnjaka i prednjem braniku. Treba dodati da su zadnja LED svjetla i LED pokazivači pravca u retrovizorima takođe rijetkost na najnižim nivoima opreme, pa i tu činjenicu treba pohvaliti.
Mada smo očekivali da će skromnost jednog od početnih paketa opreme biti izraženija u enterijeru to ipak nije slučaj.
Ruku na srce, već na prvi pogled je jasno da su analogni instrumenti sa malim info displejom u sredini i osnovni radio uređaj višestruko skromniji od savremnih Renaultovih dostignuća kakva su digitalni instrumenti ili R-Link multimedija. No kada se ugnjezdite u udobna, lijepo oblikovana i svijetlim ukrasnim koncem interesantno ukrašena sjedišta vidjećete da su analogni instrumenti pregledni i oku ugodni. Za razliku od na dodir osjetljivog centralnog ekrana, koji prilikom upotrebe od vozača zahtjeva skretanje pogleda sa puta, klasični radio uređaj u testnom modelu dopušta da njegove komande napipate desnom rukom bez potrebe za fokusiranjem pogleda. Na isti način se može upravljati i ručnim klima uređajem, te ostalim klasičnim tasterima. Ta činjenica na određeni način kod vozača proizvodi mir u vožnji, koji ne možete osjetiti pri upravljanju naprednim multimedijalnim sistemima, jer stalno fokusiranje pogleda i njegovo munjevito vraćanje na put znaju biti zamorni, posebno starijim vozačima.
Za ugodan osjećaj, za po visini i dubini podesivom multifunkcionalnom upravljaču sa hromiranim i svijetlim plastičnim ukrasima zaslužna je i njegova na dodir prijatna kožna obloga. Kožom i svijetlim detaljima ukrašena je i lijepo stilizovana ručica mjenjača. Da pozitivan utisak o enterijeru bude još izraženiji zaslužni su i mekana gumirana plastika koja pokriva čitav gornji dio armature i vrata, a tu je i set veoma lijepih ukrasnih lajsni, koje su pronašle svoje mjesto na vratima i ispred suvozača. Sama završna obrada je pedantna, a tek na centralnom grebenu se može vidjeti pokoje nesavršeno nalijeganje između plastičnih elemenata. Tu je vidljivo i da sjajna plastika koja služi kao podloga za radio i klimu vijerno pamti otiske pristiju, te zbog toga izgleda musavo i neugledno. Ako vam to smeta onda ćete uvijek morati imati magičnu krpicu pri ruci. Za kraj treba dodati da je lijepo vidjeti kako u Zen paketu vozač na raspolaganju ima tempomat, odnosno da se sa eksternim uređajima automobil može povezati preko USB i Aux utičnica, te Bluetooth bežične veze.
U drugom redu sjedišta Megane nudi dovoljno slobodnog prostora za ugodan smještaj dvije odrasle osobe. Na sredinu 
se može sjesti, ali samo u nuždi, jer je tunel mjenjača visok, a postolje naslona za ruku ulazi duboko u putnički prostor. Treba dodati da u Zen paketu dolaze i električni podizači zadnjih prozora, dok su kod mnogih konkurenata u cjenovnom rangu oko 30.000 KM, pozadi najčešće klasični ručni podizači. Sa 384 litra osnovne zapremine prtljažnik spada u prosječna ostvarenja u klasi i trebalo bi da zadovolji većinu potreba kupaca kompaktnih automobila. Teretne mogućnosti se povećavaju preklapanjem naslona zadnje klupe u omjeru 60:40, ali je praktičnost ovog rješenja ograničena neravnim podom.
Kada se sve sabere i oduzme, može se reći da Megane poput testnog predstavlja zanimljivu kombinaciju, jer nudi spoj savremenog turbobenzinskog pogona, na oko kvalitetnih materijala, korektne izrade i uzorne udobnosti. Sa par dodataka i vanjski dizajn je daleko od spartanskog, kakav obično karakteriše najpovoljnije modele u gami. U Meganeovom slučaju najmanje para treba izdvojiti za verziju sa 1.6-litarskim benzinskim atmosferskim motorom sa 115 KS i Life opremom, koja košta 28.330 KM. Testni model, onakav kakav je na našim fotografijama zvanično košta 32.330 KM. U aktuelnom trenutku kupci od Renaulta mogu da računaju na popust od 8%, što konačnu cijenu smanjuje na 29.700 KM. S obzirom na sve što nam je ponudio testni model, možemo tvrditi da je to razuman iznos za jedan savremeno dizajniran i motorizovan francuski kompakt, koji od opreme nudi sve što je potrebno za ugodnu vožnju.
POGON
Četvrta generacija Meganea na bh. tržištu se nudi sa po četiri benzinska i dizelska motora. Osim testnog 1.2 TCe benzinca sa 100 i 130 KS, tu su i 1,6-litarski turbobenzinac sa 205 KS koji je rezervisan za GT model, te dobro poznati 1,6-litarski atmosferac sa 115 „konja“. Dizelska gama se bazira na 1.5 i 1.6 dCi jedinicama, koje pokrivaju raspon od 90 do 163 KS. Slabija verzija 1.2 TCe četverocilindarskog motora kombinovana sa ručnim šestostepenim mjenjačem je veoma uglađena, izuzetno mirna u radu, a zahvaljujući turbini i solidno srčana. Odnos snage motora i mase automobila (1.300 kg) kod testne kombinacije je 1:13. Sa vozačom u automobilu Megane od 0 do 100 km/h stiže za 12,3 sekunde i sposoban je ubrzati do 179 km/h. To su sasvim solidna ostvarenja, koja postaju skromnija kako se automobil opterećuje. Mada je 175 Nm obrtnog momenta dostupno već od 1.500 obrtaja sa četiri putnika i punim prtljažnikom, papučica gasa moraće često biti „potopljena“ do poda ukoliko želite zadržati obećanu dinamiku. U suprotnom, ugodno se može voziti i sa pola gasa, što je režim koji najbolje odgovara Meganeu poput testnog. U takvim okolnostima prosječna potrošnja se obično zadržava na nivou od 6,5 do 7,5 litara. Prateći savjete ekonometra moguće je biti i ekonomičniji od 5,5 a sa forsiranjem motora prosjek se može lako povećati i do devet, pa i više litara. Na ekonomičnu vožnju vozača stimuliše udobno vješanje, a na forsiranje uzorna stabilnost, čvrstina i veoma solidan osjećaj na upravljaču, koji dolaze do izražaja prilikom svakog bržeg prolaska kroz krivine. Megane IV je dobro uštiman automobil, koji je nadasve siguran i dinamički spreman za mnogo jače motore od testnog.