Opel Monza
Najelegantniji Opelov coupe
Monza je dijelila gotovo identičan izgled sa limuzinom Senatorom do A stubova, a isticala se vrlo dobrim voznim karakteristikama. Zahvaljujući novorazvijenom MacPherson vješanju sprijeda, Monza se odlično nosila s dinamičnom vožnjom...
Uspon Opela krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka sa današnje tačke gledišta se posmatra kao zlatni period njemačkog proizvođača. Dvojac Senator i Monza omogućio je Opelu da otvori vrata premijum segmenta po znatno nižoj cijeni, u vremenu kada se Evropa suočavala s naftnom krizom. Opel Monza je prvi put predstavljena 1977. godine na sajmu automobila u Frankfurtu, a proizvodila se sve do 1986. godine.
Bila je to posebna kupe limuzina koja je dijelila tehničku osnovu sa limuzinom Senatorom, ali je pružala izvanrednu prostranost i udobnost. Monza je dijelila gotovo identičan izgled sa limuzinom Senatorom do A stubova, a isticala se vrlo dobrim voznim karakteristikama. Zahvaljujući novorazvijenom MacPherson vješanju sprijeda, Monza se odlično nosila s dinamičnom vožnjom. Prilagođavanje naftnoj krizi i odustajanje od V8 motora za prvu verziju Monze A1 donijelo je kompromis u vidu četiri različita motora: 2.5E, 2.8, 3.0 i 3.0E. Snaga se prenosila na zadnje točkove putem trobrzinskog automatskog mjenjača ili četverostepenog ručnog mjenjača. S motorom 3.0E, Monza je u to vrijeme bila najbrži automobil kojeg je Opel ikad proizveo. Na redizajnu iz 1982., prednji kraj je potpuno izmijenjen, dok je koeficijent aerodinamičkog otpora smanjen s 0,40 na 0,35.
Unutrašnjost je takođe modifikovana nakon redizajna iz 1982., a Monza je dijelila istu kontrolnu tablu, sjedišta i opremu s modelom Senator. Opelov kupe je ispisao istoriju s Monzom A2 1983. godine i time što je bila prvi automobil s digitalnim displejom. Novinari su tada ovaj displej nazvali "Mouse Screen" zbog novog koraka u nepoznati svijet digitalne tehnologije.
Dorađena Monza A2 bila je dostupna s motorima od 2.0 i 2.2 litra preuzetih iz modela Rekord. Motor od 2.5 litara dobio je drugačije ubrizgavanje goriva, dok je verzija od 2.8 litara s karburatorom bila napuštena zbog velike potrošnje goriva. Motor od 3.0E je bio opremljen unaprijeđenim Boschovim sistemom ubrizgavanja goriva L-Jetronic koji je rezultirao smanjenom potrošnjom goriva. Posljednja verzija Monze bilo je GSE izdanje sredinom 1983. godine, a isticala se sportskim Recaro sjedištima, digitalnim instrumentima, čvršćim vješanjem i ručnim mjenjačem s pet brzina. GSE sa šestocilindarskim 3.0E motorom je razvijao 180 KS pri i 248 Nm momenta pri 4.600 o/min.
Dok je osnovni model Monze koštao 25.325 njemačkih maraka, vrhunska GSE verzija s trolitrenim motorom koštala je dodatnih četiri hiljade. Konačna cijena najsportskijeg Opela iznosila je 29.355 njemačkih maraka, što je bilo značajno niže u poređenju s cijenama konkurenata iz BMW-a i Mercedesa. Ukupno do kraja proizvodnje sa trake je sišlo 43.812 primjeraka Monze.