Ferrari Mondial 8
Najlošiji Ferrari ili samo neshvaćen klasik?
Ferrari Mondial je godinama bio crna ovca iz Maranela, automobil koji se nije uklapao u sliku o superautomobilima s propetim konjićem. Danas ga mnogi vide kao hrabar iskorak i autentičan GT koji je jednostavno bio ispred svog vremena...
Kad se govori o Ferrariju, obično se misli na brzinu, glamur i egzotične oblike. Brend iz Maranella sinonim je za sportske automobile – kako na trkaćim stazama, tako i u privatnim kolekcijama. Od svih proizvedenih modela, rijetki su oni koji su izazvali toliko kontroverzi i podijeljenih mišljenja kao što je to slučaj s Mondialom.
Neki će reći da je riječ o „najgorem Ferrariju“ ikada napravljenom, dok drugi vide u njemu autentični GT s dušom – automobil koji je jednostavno bio ispred svog vremena. Mondial je na scenu stupio 1980. godine kao nasljednik modela Dino GT4. Ferrari je želio ponuditi nešto drugačije – elegantan i praktičan automobil s četiri sjedala, V8 motorom smještenim centralno i dovoljnom dozom svakodnevne upotrebljivosti.
Za dizajn je bio zadužen legendarni Pininfarina. Mondial je dobio prepoznatljive, ali suzdržane linije koje su se znatno razlikovale od drugih modela iz ponude. Dug međuosovinski razmak, visoki bokovi i nešto više postavljen zadnji kraj bili su posljedica pozicije motora i potreba za prostorom u kabini. Kritike su stizale sa svih strana a glasile su da je previše običan, premalo uzbudljiv.
No danas, iz drugačije perspektive, mnogi će reći da je upravo ta jednostavnost ono što mu daje šarm. Mondial nikada nije bio zamišljen kao trkaći Ferrari. Već u osnovi, njegov DNK bio je GT filozofije – udoban, stabilan i dovoljno snažan za duge vožnje.
Prva verzija imala je 3.0 V8 motor sa skromnih 214 KS, što je i za tadašnje standarde bilo ispod očekivanja. Masa od 1.569 kg dodatno je usporavala stvari, a ubrzanje do 100 km/h za više od 9 sekundi nije oduševljavalo sportski nastrojene entuzijaste.
Boschov sustav ubrizgavanja bio je tada nova stvar, no često i kapriciozna. Elektronika – klasično talijanska – znala je praviti probleme, a automatizirano kvačilo bilo je ispred svog vremena, ali i izvor frustracija. Enterijer, iako luksuzan na prvi pogled, znao se brzo „rastapati“ na suncu, a prvi primjerci borili su se i s korozijom.
Ipak, već sredinom osamdesetih kvaliteta izrade se značajno poboljšala. S vremenom, Ferrari je ponudio snažnije verzije: Mondial QV s 240 KS, 3.2 s 266 KS i konačno Mondial t s 3.4-litrenim V8 motorom i 300 KS. Ubrzanje se poboljšalo do 5,6 sekundi do stotke, što je bilo respektabilno čak i u kontekstu superautomobila iz tog doba.
U proizvodnji je ostao čak 13 godina – od 1980. do 1993. – što ga čini jednim od dugovječnijih modela iz Maranella. Ukupno je proizvedeno 6.149 primjeraka, uključujući i oko trećinu kabrioleta.
Time je Mondial bio i najprodavaniji Ferrari svog vremena – daleko od neuspjeha kakvim ga se često etiketiralo. Njegova cijena i popularnost rastu, a reputacija se tiho rehabilituje.
Ferrari Mondial možda nikada neće biti dio svetog trojstva zajedno s F40, 288 GTO i Enzom. Ali ono što nudi – jedinstvena kombinacija komfora, stila, praktičnosti i pravog Ferrarijevog karaktera – teško je pronaći bilo gdje drugo. Možda nije najbrži, najljepši ni najekskluzivniji, ali je Ferrari. A to samo po sebi – znači mnogo.