BMW 503

70 godina zaboravljenog dragulja

Od maja 1956. do proljeća 1960. nastala su ukupno 412 automobila i to 273 Coupéa i 139 kabrioleta...

11 Februar 2026

---

Postoje automobili koje znaju svi, a postoje i oni za koje znaju samo istinski zaljubljenici u istoriju brenda. BMW 503 spada u ovu drugu grupu jer je napravljen u svega 412 primjeraka, pa tako danas ovaj izuzetno skupi i ekskluzivni sportski model, sedam decenija nakon predstavljanja, važi za jednu od najvećih rijetkosti u BMW svijetu. 

Na Međunarodnom sajmu automobila u Frankfurtu 1955. godine BMW je predstavio dva nova luksuzna modela - 503 Coupé i 503 kabriolet. Smješteni iznad tadašnjih limuzina serije 501 i 502, zamišljeni su kao elegantni 2+2 automobili za duga putovanja. 

Tehničku osnovu dijelili su s modelom BMW 502 3,2 Super. Šasija, pogonski sklop i veliki dio mehanike preuzeti su iz tog modela, ali je karoserija bila potpuno nova jer ispod nje se nalazio V8 motor izrađen od lakih metala, zapremine 3.168 kubika, koji je razvijao 140 konjskih snaga pri 4.800 obrtaja u minuti.

Za dizajn je bio zadužen Albrecht Graf von Goertz, isti čovjek koji je potpisao i legendarni BMW 507. Na osnovama ranijih radova Kurta Bredschneidera, Goertz je u kratkom roku oblikovao i Coupé i Cabriolet verziju modela 503 a oba su dobila pontonsku formu i prepoznatljive BMW “bubrege”, ali su izgledala znatno modernije i čistije u odnosu na tadašnje limuzine koje su još nosile snažan pečat predratnog dizajna. 

Javno predstavljanje održano je na IAA sajmu u septembru 1955. godine gdje je zajedno s modelom 507, BMW 503 bio među najzapaženijim automobilima izložbe. Dok je 507 prozvan „snom s Isara“, 503 je doživljen kao luksuzni grand tourer, posebno privlačan američkom tržištu. Za Goertza su ovi modeli značili međunarodni proboj u svijetu automobilskog dizajna.

Serijska proizvodnja počela je u maju 1956. godine a posebno je zanimljivo to što su i Coupé i kabriolet izrađivani ručno. Struktura karoserije oslanjala se na čelični okvir koji je trebao pružiti dodatnu zaštitu putnicima, a dijelovi poput pregrade motornog prostora i unutrašnjih blatobrana takođe su bili od čelika.

Spoljašnji paneli kao što su poklopci motora i prtljažnika, te vrata i poklopac izrađivani su od legure aluminijuma i magnezijuma, jer se čisti aluminijum na prototipovima pokazao previše mekanim. Čak je i instrument tabla bila masivna aluminijumska konstrukcija. 

Kočioni sistem je u startu koristio bubnjeve na svim točkovima uz servo pojačivač, ali je od 1957. prednja osovina serijski dobijala disk kočnice. Ovu promjenu, između ostalog, podstakli su savjeti vozača Johna Surteesa, koji je i sam vozio BMW 507.

Performanse su za luksuzni automobil pedesetih bile vrlo uvjerljive. Do 100 km/h BMW 503 je stizao za 13,3 sekunde, a maksimalna brzina iznosila je 190 km/h. Bočni otvori za vazduh, takozvane škrge, pomagali su hlađenju motornog prostora, a kod pojedinih vozila dodavani su i dodatni otvori u prednjim blatobranima zbog problema s temperaturom.

Kabriolet verzija imala je posebno mjesto u ponudi jer je bila prvi evropski serijski automobil s elektrohidrauličnim platnenim krovom i električnim podizačima stakala. Ipak, uprkos tehničkim inovacijama, broj proizvedenih primjeraka ostao je izuzetno mali.

Od maja 1956. do proljeća 1960. nastala su ukupno 412 automobila i to 273 Coupéa i 139 kabrioleta, od kojih su samo tri Coupéa i tri kabrioleta napravljena sa upravljačem na desnoj strani za britansko tržište.

Cijena od oko 29.500 do 30.000 njemačkih maraka bila je izuzetno visoka – gotovo dvostruko veća od prvobitnih planova, pa i uprkos tome ni BMW 503 ni 507 nisu uspjeli pokriti troškove razvoja. Ipak, 503 je učvrstio reputaciju BMW-a kao proizvođača tehnički naprednih i luksuznih automobila.

Danas su obje verzije među najrjeđim i najcjenjenijim klasicima koje je BMW ikada proizveo.