Automatski mjenjači potiskuju ručne
Ljenost ili potreba?
Aktuelni trend u automobilskoj industriji tjera nekada dominantne ručne mjenjače na margine interesovanja kupaca i sve otvorenije kao jedinu opciju nameće automatske mjenjače. Mnogo je onih koji se pitaju da li je takav trend rezultat vozačke ljenosti ili stvarne potrebe…
Kreni-stani, kreni-stani, kreni-stani… Nema vozača kojem ovaj zamorni režim vožnje nije poznat. Oni koji žive u gradu praktikuju ga svakodnevno, i to više puta. Oni koji prelaze granice plaćaju parking karte, stoje ispred semafora, pješačkih prelaza, znakova STOP… Svaki vozač automobila ga praktikuje, neki manje, a neki više.
.webp)
I svakom je od njih ovaj režim vožnje najzamorniji, kako psihički tako i fizički, jer zahtijeva harmonično ponavljanje više operacija koje uključuju ruke i noge i omogućavaju automobilu da se pokrene i zaustavi. Neki savremeni automobili opremljeni su automatizovanim sistemima koji olakšavaju ovu operaciju, ali takvi automobili po pravilu imaju i automatske mjenjače.
Od nekadašnjeg standarda, ručni mjenjači kroz vrijeme i razvoj tehnologije, a posebno afirmaciju i ekspanziju sve većeg broja savremenih sigurnosnih asistenata, postali su jednostavno nepoželjan tehnički detalj koji zamara vozače, otežava im svakodnevicu, pa i lišava ih „blagodeti” koje im donose trenuci kada ih automobil sam vozi, a oni vrijeme provode uglavnom koristeći digitalne sadržaje.
Dugo vremena u svijetu i kod nas auto-škole su imale obavezu da kandidate za vozače obučavaju u vozilima s ručnim mjenjačima, jer se taj način vožnje smatra zahtjevnijim i komplikovanijim od vožnje vozila s automatikom. Nove generacije vozača više ne žele da se muče sa odabirom brzina, harmoničnim pritiskanjem i puštanjem kvačila, niti ih zanima zadovoljstvo koje takav način vožnje može da im pruži u praksi.
Automobil je u međuvremenu od prevoznog sredstva koje nudi i omogućava slobodu kretanja, u čijem upravljanju se istinski uživa i na različite načine dokazuje fizička i mentalna sposobnost, postao samo prevozno sredstvo čiji je osnovni zadatak da sa što manje napora i stresa preveze putnike od tačke A do tačke B.
U takvim okolnostima ručni mjenjač izgubio je bitku s automatskim, koji je od elementa prestiža postao element nužnosti. Upravo on za mnoge vozače danas predstavlja jedan od najvažnijih uslova pri kupovini polovnog ili novog automobila, a ovom trendu priklonili su se i mnogobrojni proizvođači koji su ručne mjenjače počeli prvo izbacivati iz ponude velikoserijskih modela, a zatim i prestižnih sportskih automobila kod kojih se ručno upravljanje komandama donedavno smatralo vozačkim prestižom.
Korištenje automatika kao primarnog sistema za prenos snage dodatno je afirmisala pojava električnih automobila, kod kojih je kombinovanje s ručnim mjenjačima praktično nemoguće, a i nepotrebno, jer su im obično dovoljne jedna brzina ili dvije brzine.
Automatici su dobitno rješenje i za hibride, pa i male trocilindarske motore u čijem je radu neophodna velika asistencija elektronike kako bi se postigao najbolji mogući omjer performansi, ekonomičnosti i kulture rada.
Svaki se proizvođač automobila prema ovoj temi odredio na svoj način, a mi ćemo se u ovom tekstu osvrnuti na ono što radi proizvođač trenutno najpopularnijeg automobilskog brenda na domaćem tržištu – češke Škode. Podsjećamo da su Česi prošle godine širom svijeta proizveli i isporučili 926.600 vozila, uz rast prodaje od 6,9%. Od ovog broja isporučeno je 79.500 električnih Enyaqa (svi, naravno, s automatskim prenosom).
Svi isporučeni modeli novog Kodiaqa i Superba u limuzinskom i karavanskom izdanju danas su isključivo dostupni s automatskim mjenjačem. I dok su ljubitelji ručnih mjenjača zaprepašćeni ovim trendom, on u praksi ima sve veći smisao. Naime, i kod Škodinih modela koji još uvijek imaju mogućnost naručivanja s ručnim mjenjačima dominacija automatika više je nego očigledna.
Tako je u slučaju kod nas najpopularnijeg pojedinačnog modela Octavije, koja je prošle godine u samo 20% slučajeva kombinovana s ručnim mjenjačem. Čak 80% kupaca odlučilo se da svoju Octaviju kombinuje s automatikom, iako je ne tako davno, 2018. godine, udio ručnih mjenjača iznosio čak 72%. Identična situacija kao kod Octavije jeste i kod Karoqa, kod kojeg ručni mjenjači imaju učešće od 20% u ukupnoj prodaji. Nešto su više zastupljeni kod Kamiqa (sa 35%) i Scale (45%).
Najpopularniji Škodin model s ručnim mjenjačem jeste najmanja Fabia, sa 69%, mada je i kod nje primjetan trend pada interesovanja jer se 2018. čak 87% njenih kupaca odlučivalo za ručni mjenjač, dok je danas sve više onih koji biraju DSG automatik.
Da su veoma odlučni u svom naumu da izbjegnu ručne mjenjače, kupci potvrđuju i ignorisanjem osjetne razlike u cijeni, koja na domaćem tržištu u slučaju Fabije sa ulaznim paketom opreme Essence i 1.0 TSI agregatom sa 115 KS iznosi 2.615 KM.
Podsjećamo da u ovom slučaju Fabia s ručnim mjenjačem košta 35.361 KM, a s DSG7 automatikom 37.976 KM. Škoda je na nekim tržištima, poput Turske, Izraela i Okeanije, iz ponude potpuno izbacila ručne mjenjače, a negdje su, kao u Velikoj Britaniji, oni još zadržani, jer su još uvijek omiljeniji od automatskih. Svaki od ovih poteza vođen je ekonomskom računicom i potrebom da se uštedi i dodatno zaradi kako u proizvodnji tako i kroz postprodaju, gdje redovno održavanje donosi dodatni prihod ovlaštenim servisima.
Sve je manje ručnih mjenjača u ponudi, a do prije samo deceniju-dvije njihova nadmoć nad automaticima bila je ogromna kako za proizvođače tako i za vozače, kojima je bila draža zamisao da imaju što je moguće više kontrole nad vozilom, dok je danas trend potpuno drugačiji i favorizuje se autonomija na svim poljima.