BMW 5 E12 – Vremeplov
Od Olimpijskih igara do adrenalina
Za bezvremenski izgled prve petice zaslužan je francuski dizajner Paul Bracq, koji je kreirao karoseriju harmoničnih proporcija i naglašene elegancije...
Početak sedamdesetih godina prošlog vijeka za BMW nije bio samo period ekonomskog procvata, već trenutak kada je brend odlučio da zadivi svijet. Sa prometom koji je prvi put premašio milijardu tadašnjih maraka, podignuta je čuvena centrala u Minhenu, poznati toranj sa četiri cilindra, remek-djelo arhitekte Karla Schwanzera.
Upravo u sjenci Olimpijskih igara 1972. godine, BMW je svijetu predstavio svoj novi identitet kroz prvu Seriju 5 kodnog imena E12. Oznaka "E" - Entwicklung što znači “razvoj” uz broj 12 simbolizovala je dvanaesti razvojni projekat od povratka proizvodnji automobila 1952. godine. Bio je to automobil koji je redefinisao pojam luksuzne limuzine srednje klase, zamijenivši dotadašnju liniju 2000 potpuno novim dizajnerskim jezikom.
Za bezvremenski izgled prve petice zaslužan je francuski dizajner Paul Bracq, koji je kreirao karoseriju harmoničnih proporcija i naglašene elegancije. Iako je bila veća i teža od prethodnika, Serija 5 je donijela dotad neviđen nivo komfora, što je BMW krunisao legendarnim motom "Freude am Fahren" ili “Zadovoljstvo u vožnji”.
Unutrašnjost je bila revolucija za sebe jer je upravo on bio prvi BMW sa kokpitom blago zakrenutim prema vozaču, stvarajući osjećaj potpune kontrole. Zanimljivo je da je šifrovani sistem naziva npr. 520, gdje "5" označava seriju, a "20" zapreminu motora uveo tadašnji šef prodaje Bob Lutz, kreirajući logiku koja se u BMW-u koristi i danas, više od pola vijeka kasnije.
Iako je predstavljen kao "najsigurniji BMW ikada", sa zonama gužvanja i ojačanjima u vratima, E12 se ubrzo suočio sa naftnom krizom 1973. godine. Dok su modeli poput 525 sa šest cilindara i 145 KS osvajali autoputeve, njihova potrošnja od 16 litara postala je problem u jeku restrikcija goriva.
BMW je brzo reagovao uvođenjem štedljivijeg modela 518, ali i tehnološkim inovacijama poput Bosch K-Jetronic ubrizgavanja, koje je smanjilo potrošnju i emisiju gasova. Redizajn iz 1976. donio je još jedan prepoznatljiv detalj tj. ispupčenje na poklopcu motora, koji je petica "pozajmila" od tek rođene Serije 3, dodatno naglašavajući agresivniji i moćniji stav na cesti.
Kraj ere modela E12 obilježila je potraga za ekstremnim performansama. Prije nego što je zvanično nastao prvi M5, BMW je ponudio M 535i, ručno sklapani dragulj sa 218 KS koji je jurio čak 228 km/h. Međutim, titulu apsolutnog kralja asfalta odnijela je Alpina B7 Turbo, koja je sa nevjerovatnih 300 KS bila najbrža limuzina sa četvora vrata na svijetu, postižući 100 km/h za 5,9 sekundi.
Kada je 1981. godine proizvodnja E12 završena sa blizu 700.000 prodatih primjeraka, bilo je jasno da je BMW stvorio mit. E12 nije bio samo automobil, bio je to temelj na kojem je izgrađena moderna reputacija BMW-a kao proizvođača koji ne pravi kompromise između luksuza i adrenalina.