Evolucija quattro pogona
Od mehaničke legende i vojnog terenca do e-trona
Evolucija ideje koja je spojila snagu turbo-motora i stalni pogon na sve točkove u automobilski fenomen bez konkurencije...
Priča o pogonu koji je zauvijek promijenio automobilsku industriju i stvorio kultnu Quattro legendu započela je krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka na surovim zimskim testiranjima u Finskoj. Radeći na razvoju vojnog terenca Volkswagen Iltis za potrebe njemačke armije, Audijev inženjer Jörg Bensinger došao je na nesvakidašnju ideju. Uporedio je dva koncepcijski potpuno različita vozila: maskirani sportski prototip sa snažnim turbo-motorom i pomenuti vojni Iltis koji je sa pogonom na sve točkove raspolagao sa svega 75 konjskih snaga.
VW Iltis
Na ledenoj stazi uočena je nevjerovatna pojava kako je mali i relativno slabi Iltis bez ikakvih problema prolazio kroz dubok snijeg i led znatno brže od višestruko snažnijeg Audijevog prototipa sa prednjim pogonom. Bensinger je shvatio kolika se prednost krije u pogonu na svim osovinama, pa je po povratku u Ingolstadt od tadašnjeg tehničkog direktora, dr Ferdinanda Piëcha, dobio zeleno svjetlo za stvaranje rasnog kupea visokih performansi koji će snagu prenositi na sva četiri točka.
Razvojni projekat zvanično je pokrenut 1977. godine pod internom oznakom „Projektni zadatak 262“. Glavni nosioci ove vizionarske ideje, pored Piëcha i Bensingera, bili su i tehnički direktor Walter Treser te inženjer Franz Tengler. Prvi radni prototip dobio je oznaku „A1“, a radilo se o modifikovanom modelu Audi 80 sa produženim međuosovinskim razmakom i petocilindričnim motorom. Već na prvim testiranjima 1978. godine, prototip A1 pokazao je zavidne vučne karakteristike, bez imalo muke se popevši uz strmo i potpuno zaleđeno brdo u blizini Ingolstadta.

Ipak, prvi nepredviđeni izazov stigao je iz svakodnevne vožnje. Supruga direktora za razvoj Ernsta Fiala, koja je testirala prototip po gradskim ulicama Beča, primijetila je da automobil prilikom skretanja i u oštrim krivinama neprijatno poskakuje. Problem je ležao u tome što su prednja i zadnja osovina bile kruto spojene, pa su prednji točkovi u krivini morali prelaziti veći luk. Budući da su inženjeri insistirali na stalnom pogonu na sve točkove bez teških i glomaznih prenosnih sklopova, šef odjela za konstrukcije Franz Tengler ponudio je genijalno i elegantno rješenje te je tako stvorena šuplja sekundarna osovina dužine 263 milimetra, koja je omogućila prenos snage u dva smjera kroz sam mjenjač.

Nakon što su svi inženjerski izazovi savladani, rezultat predanog rada ugledao je svjetlost dana na Sajmu automobila u Ženevi 1980. godine, kada je zvanično predstavljen legendarni Audi Quattro, danas poznat i kao Ur-quattro. U eri kada je većina sportskih automobila koristila isključivo zadnji pogon, ovaj model napravio je potpunu pometnju na tržištu. Njegovih 200 konjskih snaga, izvučenih iz rednog petocilindričnog turbo-motora, na podlogu se prenosilo putem do tada neviđene Quattro tehnologije, čime je zvanično rođena legenda koja i danas traje.

Prva generacija quattro sistema bila je inženjersko remek-djelo svog vremena. Koristila je tri mehanička diferencijala za raspodjelu snage između osovina, uz mogućnost da vozač ručno zaključa centralni i zadnji diferencijal kada se nađe na izuzetno teškim podlogama. Prava potvrda superiornosti stigla je na stazama Svjetskog reli šampionata. Zbog brutalne trakcije na snijegu, šljunku i mokrom asfaltu, Audi je izdominirao u kultnoj Grupi B, osvojivši šampionske titule i doslovno natjeravši kompletnu konkurenciju da počne razvijati vlastite sisteme pogona na sve točkove.

Krajem osamdesetih godina uslijedila je velika evolucija uvođenjem Torsen centralnog diferencijala. Naziv nastao od kovanice „Torque Sensing“ opisivao je sistem koji doslovno osjeća obrtni moment.

Umjesto ručnog zaključavanja, Torsen je pomoću pužnih i planetarnih zupčanika mehanički i u realnom vremenu prebacivao snagu na osovinu koja ima bolje prijanjanje. Time je sistem postao znatno pametniji, brži i neuporedivo ugodniji za svakodnevnu vožnju.

U modernoj eri električnih e-tron modela, izvorna filozofija ostaje nepromijenjena, ali je tehnologija doživjela potpunu transformaciju. Klasični centralni diferencijal, kardan i mehaničke veze otišli su u istoriju, a njihovo mjesto zauzela su dva ili tri nezavisna elektromotora kojima upravlja računarska jedinica.

Budući da električni pogon reaguje u milisekundama, raspodjela snage vrši se praktično i prije nego što vozač uopšte osjeti proklizavanje, dok napredni torque vectoring sistem na pojedinim modelima omogućava aktivno slanje snage između lijevog i desnog točka za maksimalnu stabilnost u krivinama.

Ono što je prije više od četiri decenije započelo kao terenski eksperiment, izraslo je u globalni fenomen sa više od deset miliona proizvedenih vozila. Audi quattro danas ostaje jedno od najvažnijih tehnoloških dostignuća u istoriji automobilske industrije i trajni sinonim za neprikosnovenu trakciju.