Test – Ford Kuga 2.5 Hybrid
Benzinac koji je ekonomičnošću dostigao dizelaše
Redizajniranom Kugom Ford pokušava da zadrži svoj dosadašnji udio u klasi kompaktnih SUV modela. Glavni aduti u tom nastojanju, osim svježijeg dizajna, jesu bogata serijska oprema, hibridni pogonski sklopovi i savremenija multimedija...
Najpoznatija britanska analitička kompanija specijalizovana za oblast auto-industrije Jato Dynamics u najnovijoj analizi polugodišnjeg obima prodaje za klasu kompaktnih SUV-ova, kojoj pripada i testirana Ford Kuga, konstatovala je rast isporuka od 6,7% u odnosu na 2024. godinu. Ovaj trend pratio je i rast popularnosti hibridnog pogona od čak 24%.
Sličan trend, ali u manjem obimu, zabilježen je i na domaćem tržištu, gdje je popularnost hibrida nakon prvog polugodišta 2025. godine prvi put u novijoj istoriji uspjela nadmašiti do juče neprikosnovene dizelaše. Razloga je više, a najveći su da je ponuda dizelskih agregata sve skromnija, odnosno da su hibridi postali dominantniji, efikasniji i ekonomski prihvatljiviji.
Aktuelna Ford Kuga na tržištu je od 2019. godine, a odnedavno je dostupna u optički, tehnološki i pogonski osvježenom izdanju. Mada se do sada kod kupaca ove vrste vozila nije nametnula kao lider klase, i uloga prve alternative joj odlično pristaje, jer ne nosi snažan pritisak niti za sobom povlači prevelika očekivanja. S takvim stavom i sami smo pristupili testu u okviru kojeg nas je Kuga nekim svojim novim kvalitetima zaista prijatno iznenadila.
Nakon dizajnerski poprilično suzdržanog i konzervativnog originalnog modela iz 2019. godine Ford je odlučio da Kugi svana da malo više emotivnih linija i oštrine. Podsjećamo da je Ford poznat kao proizvođač automobila kojem su redizajnirani modeli po nekom nepisanom pravilu optički uglavnom bili agresivniji od originalnih. Takav slučaj je i s aktuelnom Kugom. Najveća promjena napravljena je s novim dizajnom svjetala
I dok su ona na originalnom modelu bila nježno zaobljena, nova su neobično izlomljena i izoštrena sa specifičnim dnevnom LED linijom, koja se kod testnog modela protezala čitavom širinom vozila čineći ga vizuelno gabaritnijim.
Uz svjetla dizajneri su promijenili i izgled maske hladnjaka, poklopca motora i branika, a svi ovi detalji u paketu ST Line dobili su i specifičnu dozu sportske agresivnosti. U istom stilu izoštren je i bočni profil kojim dominiraju specifični 18-inčni sivi aluminijumski točkovi sa pneumaticima dimenzija 255/60.
Oku ugodan detalj jesu i crni krovni nosači, koji se na petim vratima završavaju aerodinamički profilisanim spojlerom. Na zadnjim vratima više nema ručice za njihovo otvaranje, već je tu sada moderniji gumirani taster, skriven iznad registarskih tablica. Grafika zadnjih svjetala blago je promijenjena, dok su kućišta zatamnjena.
Zadnji branik nije drastično mijenjan, a u njemu su zadržana i dva izduvna stilizovana otvora, što danas spada u rijedak i pomalo ekskluzivan detalj. Kada je vanjski izgled u pitanju, treba istaći i specifičnu metalik plavu boju, koja nam se veoma dopala.
Prvo što se uočava kod ulaska u kabinu jeste veći stepen digitalizacije, koji je postignut ugradnjom ovog 13,2-inčnog ekrana osjetljivog na dodir. Osim što je puno veći od dosadašnjeg modela, u njega je integrisan i veći broj funkcija, među kojima su i komande klima-uređaja.
Podsjećamo da je Kuga prije redizajna imala osmoinčni ekran osjetljiv na dodir. Novi je osjetno veći i čini se malo predimenzioniran, što je danak činjenice da nije integrisan u panel, već jednostavno postavljen na njega. Novi sistem eliminisao je klasične komande klima-uređaja i digitalizovao ih.
Nismo ljubitelji ovog rješenja – mada se lako podešava, u vožnji još uvijek više odvlači pažnju od klasičnih tastera i potenciometara. Preglednost je odlična, ali je kod sunčanog vremena kompromituje jaka refleksija. Naime, nju na vjetrobranu stvara sjajna plastika oko head-up displeja, koji treba pohvaliti zbog jednostavnog podešavanja pozicije prikaza pa ga jednako dobro mogu vidjeti vozači različitog rasta.
Kod svih porodičnih SUV modela zadnja klupa predstavlja jedan od najjačih aduta u privlačenju kupaca. Ford im se pokušava nametnuti kliznom klupom i komfornim sjedištima čiji se nasloni podešavaju po nagibu. Šteta je samo što obloge vrata nisu od gumirane plastike kao i one na prednjim. Prednja sjedišta su udobna, ugodno pojačana na bokovima i grijana, što je u hladnim jutrima odličan dodatak.
Pohvalu za jednostavnost upravljanja zaslužuju i rotaciono kolo automatskog mjenjača, koji iznenađujuće brzo prelazi iz jednog režima rada u drugi. Upravljač je sportski zadebljan i obložen kvalitetnom kožom ugodnom na dodir, dok su integrisane daljinske komande jednostavne za rukovanje.
Digitalni instrumenti su oku ugodni i pregledni, a nude i optimalan raspon podešavanja koji omogućava da ispred sebe dobijete digitalni mjerač brzine ili mjerač trenutne i prosječne potrošnje.
Kvalitet izrade je uvjerljiv, materijali pažljivo odabrani i umekšani tamo gdje je to najpotrebnije, dok praktičnih pretinaca i odlagališta za sitnice ima više nego dovoljno za automobil porodičnog formata. Osim praktičnog prilagođavanja prostora za noge putnika u drugom redu sjedišta, klizna zadnja klupa istovremeno omogućava i jednostavno manipulisanje zapreminom prtljažnika, koji zavisno od potreba varira od 395 do 536 litara.
Priča o pogonu podsjeća nas na priču o tri musketara: Toyoti, Mazdi i Fordu. Naime, oni su „ukrstili mačeve” da dobiju najbolje od hibridne pogonske tehnologije – i dobili su. Mazda je razvila 2,5-litarski atmosferski motor, Toyota mjenjač i hibridni električni sklop, dok je Ford sve to upakovao u Kugu.
Ne možemo se sjetiti kada smo u posljednje vrijeme imali tako ugodan i zvučno neupadljiv hibridni model. Svaki dio njegovog sklopa – od benzinskog motora, pa preko mjenjača, 4x4 pogona do elektromotora – djeluje skladno u cjelini. Ništa ne odstupa niti se čini nedovoljno izbalansiranim, što omogućava vozaču da u svakom trenutku ima spoznaju o pogonskom potencijalu kojim raspolaže.
Čak se i na auto-putu, koji inače nije najpogodnija sredina za vožnju hibrida, Kuga ponaša sasvim prirodno, te bez prevelike buke pogonskog sklopa efikasno rješava sve pred nju postavljene zadatke, zbog čega se nameće kao idealan kompromis i zamjena nakon redizajna izostavljeni 1.5 TDCi agregat.
Za bogato opremljenu Kugu poput testne Ford na našem tržištu traži 84.000 KM, odnosno 75.000 KM, koliko košta s aktuelnim popustom. Podsjećamo da ulazna benzinska verzija košta 60.993 KM, odnosno da su svi njeni modeli dostupni s pet godina garancije ili do 150.000 pređenih kilometara.
EKONOMIČNOST I SNAGA
Rezultat Kuginog hibridnog spoja je pogonski potencijal od 183 KS, od kojih 129 razvija benzinski motor, a 125 hibridni sklop. Kod hibrida najveća snaga se ne sabira standardnim zbirom maksimalnih vrijednosti, jer su algoritmi koji nadgledaju rad pogonskog sklopa podešeni tako da ih nikada ne iskorištavaju maksimalno, već u određenom omjeru, koji vozaču na raspolaganje može staviti najviše 183 KS.
Nema sabiranja ni obrtnih momenata, pa zbog toga treba navesti da benzinski agregat ima 200 Nm, a električni 23. Za pogon električne komponente koristi se samodopunjiva baterija kapaciteta 1,1 kWh.
Mada se na prvi pogled njen kapacitet može učiniti premalim, činjenica da smo nešto više od 1300 testnih kilometara prešli sa oko 45% vožnje u potpuno električnom režimu ne ide u prilog toj tezi.
Za svaku pohvalu je i ostvarena prosječna potrošnja, koja se u različitim testnim okolnostima kretala od samo 3,7 pa do 9 litara, a na kraju zaustavila na srednjoj vrijednosti od odličnih 5,7 litara.
Uz rezervoar od 54 litra to znači gotovo 1000 kilometara autonomije, koja nas je navela na zaključak da je ovaj koncept hibridnog pogona adekvatna alternativa dizelskim agregatima. Dinamika vožnje Fordovog hibrida oslikava se kroz ubrzanje od 0 do 100 km/h za 8,7 sekundi i najveću brzinu od 196 km/h, uz veoma uvjerljiva međuubrzanja. Ovdje treba pohvaliti izuzetno dobru izolaciju kabine, ali i pogonskog sklopa, odnosno način rada CVT mjenjača, koji je za ovaj koncept transmisije kod Forda netipično tih i ugodan u vožnji.