25 godina Zafire
Opelov igrač u MPV segmentu
Opel je u svijetu automobila poznat po svojoj inovativnosti i praktičnosti, no nijedan njegov model nije ravan onome što je automobilskom tržištu ponudila Zafira. Od svog debija krajem devedesetih godina ona je redefinisala pojam višenamjenskog automobila, nudeći daleko najkompletniju kombinaciju prostranosti, udobnosti i tehnologije...
Prošlo je 25 godina otkako je predstavljena revolucionarna Opel Zafira. Bio je to prvi Opelov automobil sa kojim je u modernoj autoindustriji brend ponudio igrača u MPV segmentu, tada sve zastupljenijem i traženijem. Te 1999. godine Zafira je bila pravo otkrovenje. Iako je bila posađena na platformi atraktivne kompaktne „Astre G”, s kojom je dijelila i dizajnerska rješenja, omogućila je do tada neviđeno prilagodljivu unutrašnjost i praktičnost.
.webp)
To što je ponikla na temeljima Astre omogućilo joj je da sa nešto malo manje od 432 centimetra dužine ostane u granicama kompaktnih automobila, što je bio još jedan veliki plus u njenoj ličnoj karti. Svojim inovativnim Flex7 sistemom sjedišta Zafira je omogućila jednostavnu adaptaciju unutrašnjosti, pružajući mjesta za sedam putnika ili velik tovarni prostor bez potrebe za vađenjem sjedišta. Ovaj pametni dizajn postavio je novi standard u klasi kompaktnih monovolumena. Ovaj monovolumen se u samo petnaestak sekundi mogao transformisati iz prostranog vozila sa sedam sjedišta u vozilo s dva sjedišta i do 1.700 litara prtljažnog prostora.
.webp)
Nakon otključavanja i uvlačenja naslona za glavu, sjedišta u trećem redu mogla su se lako preklopiti i spremiti u odgovarajući prostor u podu vozila kako bi se dobio potpuno ravan utovarni prostor. Naporno vađenje i spremanje sjedišta koja se privremeno neće upotrebljavati postalo je prošlost. Isto je vrijedilo i za drugi red sjedišta: mogao se preklopiti, gurnuti prema naprijed i učvrstiti iza prednjih sjedišta kako bi se oslobodio dodatni prostor. Suvozačevo sjedište takođe se moglo preklopiti u vodoravni položaj. To je značilo da Zafira s lakoćom može utovariti predmete duge do tri metra i istovremeno smjestiti čak četiri putnika.
Kompaktne proporcije su Zafiri omogućile da postavi standarde u svijetu monovolumena još na brojnim poljima. Prije svega, imao je laganu konstrukciju i masa mu je iznosila svega 1.290 kg, što je bio temelj za vrhunsku učinkovitost, a na istoj strani je igrao i za to doba izvrstan koeficijent aerodinamike 0.33 Cd. Svojim čistim dizajnom i dugim međuosovinskim razmakom savršeno je kombinovala eleganciju i funkcionalnost. Nisko težište i ultramoderna šasija DSA (Dynamic SAfety) garantovali su vrhunsku stabilnost i najbolju moguću sigurnost tokom vožnje. Motori prve generacije Zafire uključivali su širok raspon benzinskih i dizelskih agregata, od ekonomičnih 1,6-litarskih motora do snažnog 2,0-litarskog benzinca. Sigurnosne karakteristike poput ABS-a i prednjih zračnih jastuka bile su standardne, dok su opcijski ESP i bočni zračni jastuci dodatno poboljšavali sigurnost putnika.
.webp)
Uspješnu priču započetu sa prvom generacijom Zafire Opel nastavlja sa nasljednikom koji je stigao 2005. godine, a sa sobom donio sofisticiran dizajn i nove tehnologije. Logičan slijed razvoja iznjedrio je i treću generaciju 2011. godine, sa kojim je stigao i najmoderniji dizajn uz najveći stepen aerodinamike te InteliLux LED svjetla sa Matrix tehnologijom kao najnaprednijim sistemom osvjetljenja puta u klasi.
Taman kada se vjerovalo kako će četvrta generacija Zafire ugledati svjetlo dana, pala je odluka da model preraste sve što je do tada bio i pređe u kombi segment, a svemu tome kumovao je ugovor o pristupanju i pridruživanju Opela grupaciji Stellantis. Naime, u novijij eri, od 2019. godine, Opel nudi Zafiru Life u vidu višenamjenskog putničkog kombi vozila sposobnog da primi do devet putnika, a koji je baziran na grupacijskim modelima Peugeot Traveller, Citroen SpaceTourer odnosno Toyota Proace Verso. Bilo kako bilo, put uspjeha ne bi bio moguć da se 1999. godine nije predstavila prva generacija Opelovog MPV-a. Tokom proizvodnje prve generacije poznate kao Zafira A ukupno je proizvedeno oko 1,2 miliona jedinica.
Sportista sa sedam sjedišta
Tačno dvije godine poslije predstavljanja praktičnog porodičnog automobila čelnici Opela su postavili pitanje: „Može li sportski auto imati sedam sjedišta, odnosno može li monovolumen imati sportske karakteristike?”. Djelimičan odgovor na to pitanje ponudio je Renault svojim konceptnim automobilom Espace F1 iz 1995. godine, koji je bio baziran na drugoj generaciji istoimenog monovolumena iz Francuske.
No, u ovom slučaju Opel je namjeravao ponuditi produkcijski automobil dostupan širim narodnim masama. Tu namjeru Opel je ostvario Zafirom OPC, koja je kombinovala dva naizgled nespojiva svijeta: performanse i praktičnost.
Za OPC verziju bio je rezervisan dvolitarski turbobenzinski motor izlazne snage 192 KS uz obrtni moment od 250 Nm. Sa ovakvim performansama porodični automobil sa sedam sjedišta stotku je skidao za 8,2 sekunde, a mogao je juriti 220 km/h, što joj je donijelo titulu najbržeg monovolumena dostupnog na Starom kontinentu.