Dobro je znati
Ima li rashladna tečnost rok trajanja?
Na paklenim vrućinama većina nas razmišlja samo kako da se rashladi. One su veliki izazov i za naše automobile, koje od pregrijavanja štiti rashladna tečnost. Ako je ona lošeg kvaliteta, loše će biti i hlađenje motora, što je odlična uvertira za neki teži kvar ili „infarkt” na njemu…
Većina vozača zna koliko je važno redovno mijenjati ulje i filtere u automobilu. Međutim, kada je riječ o rashladnoj tečnosti, onda ta ista većina misli da ona ima neograničen rok trajanja. Naime, mnogi vozači smatraju da je rashladna tečnost gotovo pa „vječna”, dok je istina daleko od toga. Ignorisanje redovne zamjene rashladne tečnosti može dovesti do ozbiljnih, pa čak i katastrofalnih posljedica po motor vozila.
Mada to u principu obično nije neki komplikovan zahvat, s godinama je izbor adekvatne rashladne tečnosti postao poprilično složen zadatak za vozače s osnovnim poznavanjem motoristike. Naime, rashladna tečnost nije univerzalna, već je prilagođena različitim vrstama motora, odnosno materijalima od kojih su izrađeni oni sami, ali i prateći sistemi. Podsjećamo da su neki uglavnom stariji motori napravljeni od livenog čelika, neki su od aluminijuma, a neki, opet, od kombinacije ova dva materijala.
Zbog različitih koncepata motora hemijski sastav rashladne tečnosti je različit, odnosno precizno prilagođen svakom od njih. Tako najstariji automobili koriste tečnosti sa solima anorganskih kiselina (tip B), dok moderni zahtijevaju formulacije sa triazolima i silikatima (tipovi G, G13). Rashladne tečnosti nisu iste ni po roku trajanja. Tečnosti tipa B treba mijenjati svake dvije do tri godine, dok naprednije G-formulacije mogu trajati pet, pa čak i više godina. Ipak, bez obzira na to, trebalo bi makar jednom godišnje provjeriti nivo tečnosti i provjeriti njen hemijski sastav, a prije svega tačku mržnjenja.
Bilo kakav kontinuirani gubitak rashladne tečnosti u sistemu razlog je da posjetite servis kako bi se pronašao razlog i spriječilo eventualno pregrijavanje motora. Za one manje aktivne oko automobila treba navesti i da je razlog za alarm svaka promjena boje rashladne tečnosti, jer ona može da bude kontaminirana uljem i uljnim parama iz motora, što se najčešće dešava kada popusti dihtung glave motora, odnosno kada dođe do fizičkog pucanja metalnih stijenki između rashladnog sistema i sistema podmazivanja motora.
Vozači koji smatraju da tečnost ne treba mijenjati ako rashladni sistem funkcioniše kako treba, moraju znati da rashladna tečnost s godinama gubi svoje prvobitne karakteristike (da odvodi toplotu i sprečava koroziju) i da je preporučeni optimalni rok za njenu zamjenu pet godina. Kako stari, rashladna tekućina postaje i kiselija, te gubi sposobnost zaštite metalnih i gumenih komponenti. Tada crijeva i dihtunzi počinju bubriti, pucati, a rizik od skupih kvarova postaje sve veći. Motor je srce automobila, a rashladna tečnost njegova krv. Ne dozvolite da zbog neznanja ili nemara dođe do infarkta.