Test – Renault Clio 100 TCe LPG Evolution
Dizajnerski atraktivan i pogonski ekonomičan
Vizuelne promjene napravljene redizajnom su obimne, možda i puno veće nego što su to bila očekivanja vijernih obožavalaca. Drastična transformacija odlično je prihvaćena kod domaćih kupaca pa je Clio danas jedan od najpopularnijih modela u klasi, koji je posebno popularan u testnoj pogonskoj kombinaciji benzina i plina...
Aktuelni Clio na tržištu je od 2020. godine. Zasnovan je na Renault-Nissanovoj CMF-B plaformi, koju, osim njega, još koriste: Renault Captur, Nissan Juke i Micra, a odnedavno i treća generacija Dacije Dustera. Sve u svemu, riječ je o savremenoj osnovi koja se kombinuje sa istim takvim pogonskim rješenjima. Ono što Clia čini danas posebnijim od svih ostalih gradskih automobila jeste činjenica da je on zadnji model u klasi koji se još može dobiti s dizel-motorom. Podsjećamo da je 1.5 dCi agregat dostupan u verziji sa 100 KS, odnosno da ga domaći uvoznik nudi isključivo u kombinaciji s drugim i ujedno testnim Evolution paketom opreme po cijeni od 39.300 KM.
Nije malo, ali ljubiteljima dizela ne bi trebalo biti ni puno, jer više nemaju izbora i jednostavno moraju da prihvate ono što im je ponuđeno. Iako je domaće tržište naklonjenije dizelašima, Clio je u svom posljednjem izdanju kupcima sve zanimljiviji u drugoj, a u našem slučaju testnoj kombinaciji, koja omogućava korištenje dva pogonska goriva: benzina i auto-plina, trenutno ubjedljivo najjeftinijeg pogonskog energenta. Kada se navedenom pridoda i aktuelna cijena od 35.500 KM, koliko je potrebno izdvojiti za automobil poput testnog, onda postaje jasnije zašto je na ulici prisutno sve više novih Renaulta Clia, koji su postali najčešći izbor mnogih domaćih kompanija.
S obzirom na originalan dizajn pete generacije, aktuelna vizuelna transformacija koju su napravili Renaultovi dizajneri vrijedna je svake pohvale. Podsjećamo da je preuzet novi dinamičan dizajnerski stil, koji je promovisan električnim Meganeom, a zatim i razrađen sa Australom.
Dizajnerske promjene su velike, možda i puno veće nego što su to bila očekivanja ljubitelja ovog modela. Naime, nijedna njegova generacija nije se tako drastično transformisala redizajnom, što najbolje govori koliko je za Renault značajan ovaj model, odnosno koliko bi ga koštao njegov potencijalni neuspjeh.
Prednji dio izgleda značajno agresivnije, za šta je u najvećoj mjeri najzaslužniji veći, centralni usisnik čije vodoravne prečke čine automobil vizuelno širim. Karakteristična glavna LED svjetla u obliku slova „C” dobila su potpuno novu, užu i dinamičniju formu. Dinamičnija su i dnevna LED svjetla s nizom lamelarnih segmenata koji izgledaju kao vrh strelice, koja je usmjerena ka sredini vozila. Osim trodimenzionalne maske hladnjaka, naprijed je ugrađen i panelni Renaultov logotip, koji je u istoriju poslao tradicionalni hromirani. Novi nije ljepši, ali jeste moderniji i dobro se uklapa s dnevnim svjetlima. Zadnji dio je osvježen s bistrim kućištima LED svjetala, a zadržan je i klasični izduvni otvor.
Testna oprema kombinovana je s 16-inčnim čeličnim točkovima, koji su efikasno sakriveni plastičnim ratkapama. Odlično rješenje za vozila sa ulaznim paketima opreme, jer podiže vizuelni utisak, bez značajnijeg uticaja na konačnu cijenu. Za sve one koji ipak požele da na svom Cliu imaju prave aluminijumske točkove, Renault je ponudio i tu mogućnost. Tačnije, kupci mogu da biraju između dva para 16-inčnih i 17-inčnih točkova, koji su tipski vezani za određene pakete opreme. Na raspolaganju je i sedam karoserijskih boja, među kojima je jedino testna, nemetalik ledeno bijela nijansa dostupna bez doplate.
Enterijer redizajnom nije pretrpio drastične promjene, a raspored digitalnih sistema ostao je isti. Ispred vozača su sada dostupni savremeniji digitalni instrumenti, dok se na centralnom dijelu instrument-panela mogu dobiti ekrani osjetljivi na dodir u dvije različite dimenzije, sa dijagonalama od sedam ili 9,3 inča. Podsjećamo da se Clio na domaćem tržištu nudi sa četiri paketa opreme. Ulazni Authentic paket je bazičan i sveden na najosnovnije sadržaje bez nekih estetskih bravura, ali i kao takav nudi ručni klima-uređaj, Full LED svjetla na obje strane vozila, te multimediju sa ekranom od sedam inča. Testni Evolution predstavlja zlatnu sredinu između sadržaja koje nudi i cijene, dok su treći, Techno, odnosno četvrti, Iconic Espirit Alpine, namijenjeni kupcima koji traže nešto više savremenih sadržaja, originalne dekoracije i generalno maksimalan ugođaj u kabini, i to su spremni da plate bez obzira na cijenu.
Testni model na svojevrstan način cilja na kupce kojima je u prvom planu postići racionalnost u svemu, mada treba napomenuti da je razlika između početnog paketa i nama dostupnog bila u samo osam pojedinačnih stavki. Naime, testni model ima 16-inčne ukrasne ratkape, specifične presvlake sive boje sa 3D uzorcima, volan presvučen imitacijom kože, poklopce vanjskih retrovizora u crnoj boji, te brave na vratima u boji karoserije. Ekonomičnost mu je unaprijeđena elektronski programiranim Eco režimom vožnje, ima električne podizače svih stakala, te osvjetljenje putničkog prostora naprijed.
Zahvaljujući dobro osmišljenom ulaznom paketu opreme, ispred sebe smo gledali u digitalne instrumente, a multimedijalne sadržaje smo odabirali na sedmoinčnom ekranu Easy Link 7 sistema osjetljivom na dodir, koji podržava digitalni radio-signal i Bluetooth, te se može povezati s pametnim telefonima preko aplikacija Android Auto ili Apple Car Play. Za pohvalu je i efikasnost ručnog klima-uređaja, s izuzetno jednostavnim komandama koje je moguće koristiti bez gledanja u njih. Kvalitet više je i veoma ugodan trokraki upravljač s daljinskim komandama za tempomat, putni računar i telefon, dok su komande za audio-sistem tradicionalno izdvojene na konzolu s desne strane, iza upravljača.
Gabaritnih promjena nije bilo, pa je redizajnirani Clio samo potvrdio dimenzije prethodnika sa dužinom od 4,05 centimetara. Shodno tome, ista je ostala i zapremina prtljažnika od 391 litar, koja je kod testnog modela zbog dodatnog rezervoara plina smanjena na 340 litara. Masa vozila, uprkos dodatnoj instalaciji, zadržana je na prihvatljivom nivou za jedan gradski automobil i iznosi 1.219 kilograma, što je ostavilo prostora za solidnu nosivost koja se kreće u rasponu od 425 do 479 kilograma.
Clio poput testnog može da povuče i prikolicu s kočnicama do 900 kilograma mase od najviše, dok je kod prikolice bez kočnica dozvoljena masa 610 kilograma. Renault Clio u testiranoj konfiguraciji u današnjim uslovima i po aktuelnim cijenama predstavlja jedan od najkonkurentnijih modela u klasi. Za kvalitet svih njegovih sklopova Renault je spreman garantovati pet godina ili do 100.000 kilometara, što bi većini vozača trebalo biti dovoljno da ga bezbrižno voze u datom periodu i da pri tome ne strahuju oko opravdanosti ulaganja od 35.500 KM koliko košta testni model.
Dinamičan, ugodan i ekonomičan
Najveći kvalitet testnog pogona je činjenica da jednolitarski trocilindarski turboagregat može da koristi benzin i auto-plin. Zapremina benzinskog rezervoara je 39 litara, dok u plinsku bocu mogu stati 32 litre. Uz prosječnu potrošnju benzina, koja se najčešće kreće oko šest litara, i plina, koja je za litar veća, teoretski je moguće preći oko 1.100 kilometara bez stajanja. U zahtjevnim testnim okolnostima s puno opterećenja trošili smo oko osam litara plina, odnosno sedam benzina, što je autonomiju svelo na još uvijek dobrih 950 kilometara. Podsjećamo da pogonski sklop na benzinu generiše 91 KS, a na plinu 100 KS zbog drugačije proračunatih mapa elektronskog ubrizgavanja.
U oba slučaja Clio je solidno dinamičan, s ubrzanjem od 0 do 100 km/h koje, zavisno od korištenog goriva, varira od 11,8 do 12,5 sekundi i najvećom brzinom od 180 km/h. Testirani pogon isključivo je dostupan sa šestostepenim ručnim mjenjačem, koji je ugodan za korištenje, te primarno proračunat za ostvarivanje što je moguće veće ekonomičnosti, posebno na otvorenoj cesti. Vješanje nudi odličan balans između udobnosti i stabilnosti neophodne za sigurnu vožnju po lošim domaćim putevima, dok je upravljač lagan i ugodan.