Vremeplov – Volkswagen XL1
Superautomobil sa 68 KS
Ovo je priča u koju je stalo 10 godina vizije, rada, razvoja i želje za kreacijom „superautomobila“, ali klasičnog superautomobila čijim će se performansama diviti diljem svijeta. ..
Volkswagen je po mnogo čemu „prvi u svijetu“. No, nijedan pionirski korak njemačkog velikana nije ravan ideji da kreira prvi jednolitreni automobil u svijetu. To bi značilo da će kreirati automobil sposoban da 100 kilometara prevali sa samo jednim litrom goriva, a da stvar bude interesantnija, sve te vizije su se dešavale mnogo prije pojma „plug-in hybrid“ i razvoja baterijskih sklopova kakve danas poznajemo. Dobro, ne idu stvari toliko u prošlost, svega dvadesetak godina unazad, kada je nakon uspješnog lansiranja Volkswagen Lupa, on sa deklarisanom (i u mnogim testovima potvrđenom) potrošnjom uspio preći stotinu kilometara sa respektabilna tri litra dizela. Eh, sada je došlo vrijeme za još jaču priču, veću viziju: smanjiti potrošnju na svega jedan litar.
Sve je ovo bila ideja drFerdinanda Piëcha, markatnog lika koji je dovoljno vjerovao da se odvažio obećati kako će Volkswagen biti prvi proizvođač automobila koji će u serijsku proizvodnju lanisati „auto od jednog litra“.Naravno, to se odnosilo na jedan litar goriva za 100 kilometara. Bio je upravu, ali tada nije mogao ni naslutiti da će finalni rezultat njegove ideje biti potpuno karbonski automobil sa motorom smještenim centralno (između osovina), dvojsed sa „gulwing“ vratima (ona što se otvaraju prema krovu i izgledaju kao galebova krila) u to doba vrijedan 120.000 eura – jednostavno superautomobil. Jedino po čemu se razlikovao od superautomobila je motor od 68 „konja“, dvocilindraš od 800 kubika, dizel (doduše sa turbinom). I to zvuči kao pravi problem, ali najinteresantnije tek slijedi. Idemo od početka.
Godina je 2002. i svijet se još uvijek smije Toyoti Prius kao hibridnom automobilu. Sve upućuje na to kako dolazi „budućnost“, ekonomija je u procvatu, rat sa Talibanima u Avganistanu „cvjeta“, Amerikanci su „nabrijani“ na liderstvo u svijetu, a ljudi iz auto-industrije već postepeno počinju sanjati o ekonomičnim automobilima. Da ne bude zabune, nije to zbog ušteda i energetskih kriza, već zbog prestiža i imidža. Ideja o vozilu sa nultom potrošnjom se stvarno činila nerealnom, strujići još nisu bili u planu, no Volkswagen je došao na „nemoguću ideju“ da zaokruži priču na prvi naredni broj – 1.
Opet to veliko ime, drFerdinand Piëch, čovjek s vizijom da ostvari ono „nemoguće“ od maloprije. Prototipom 1L pokupio je interes javnosti kada se upravo njime dovezao na godišnju konferenciju Volkswagena 225 kilometara daleko od sjedišta kompanije. Koncept je bio vrlo privlačan svojim izgledom jer je više ličio na raketu nego konvencionalni automobil, sa dva sjedišta smještena jedno iza drugog i kabinom koja je neodoljivo podsjećala na kokpit borbenih aviona.
Praktično, bio je preslikani Porsche Type 64 iz 1939. godine sa oblinama i aerodinamičnom formom, doduše, uži i smiješno tankih pneumatika i sa neto masom od svega 290 kg. Bio je pokretan tehnološkim čudom tog vremena – monoblok kombinacija dizelskog motora sa „trista“ kubika i mjenjača od šest stepeni prenosa, „obećavajuća“ pogonska struktura od svega 8.5 KS. No, zahvaljujući svom obliku, laganoj konstrukciji i koeficijentu otpora od svega 0.159 bio je u stanju postići 120 km/h, a Piëch ga je na destinaciju dovezao javnim cestama i u realnom saobraćajnom okruženju sa svega 2,1 litrom, što u matematičkoj računici znači da je 100 km prešao sa svega 0,89 litara – misija uspješno okončana, poruka svijetu je poslana!
No, tu nije kraj priče, ipak je samo riječ o prototipu. Sedam i po godina kasnije stiže druga poruka sličnog tipa. Snovi o jednolitrenom automobilu nisu nestali, a njegov razvoj nije zaustavljen. Na scenu je stupio L1 Prototip, mnogo dopadljivijeg dizajna i konvencionalnijeg oblika. Doduše, zbog brojnih inovacija dobio je skoro trećinu mase 1L prototipa, ali mu je zato dizelski motor zapreminom skoro utrostručen. Sada je 800 kubnih centimetara stizalo sa dva cilindra, a motor je bio potpomognut turbo punjačem i hibridnim sistemom, a mogao je proizvesti i „pravu“ snagu od 39 „konja“ u osnovi i još 13 iz elektromotora. Iako je i otpor vazduha povećan na 0.195, a i mjenjač je sada stizao sa još jednim kvačilom i još jednom brzinom, ipak je L1 koncept do 100 km/h stizao za 14,3 sekunde, te je mogao „juriti“ čak 158 km/h.
Nažalost, sa ovim brojkama pojavio se i ozbiljan problem. Iako je obećan kao jednolitarski automobil, bio je za trećinu daleko od planirane brojke. Ovo je bila velika i jedna od rijetkih grešaka drFerdinanda Piëcha (ujedno i veliko razočarenje za njega). Srećom po velikog Piëcha, i oni koji su mu se smijali napravili su velike promašaje u procjeni svojih modela, a to mu je dalo krila da nastavi sa svojim radom i usavrši L1 koncept (da, koncept, to nam je promaklo da spomenemo – dakle, još uvijek nije produkcijski auto). Samo godinu i po dana kasnije na scenu stupa koncepet XL1 kao plug-in hibridna „igračka“ (podsjetićemo samo da je godina 2011. i priča o hibridima je već zaživjela, a na tržištu su dostupne naprednije baterije).
Opet dolazimo na igru brojki: zbog više komponenti i baterija dobija na masi, skoro duplo, motor ostaje isti, ali je elektromotor sa 27 KS snažniji i u stanju je samo na struju voziti oko 35 kilometara. Sa ovakvim konceptom je obačena ideja da se sa jednim litrom prevali 100 kilometara, nekako nije bilo logično zbog težine. Zahvaljujući skidanju tog „tereta“ dizajneri su napustili cjevastu koncepciju vozila, promijenili mu prednji kraj u potpunosti i proširili za oko 50%. Uprkos tome, koeficijent otpora zraka su uspješno spustili na 0,186. To je ostavilo i prostora u kabini da se više ne sjedi kao u borbenom avionu jer sjedišta mogu biti postavljena jedno pored drugog, ako se tako može reći. Iako je napušten oblik Porschea Type 64, ipak je zadržan gotovo identičan koncept rasporeda sjedišta gdje je suvozač sjedio malo iza vozača. I kako to obično biva, kada ne mislite na probleme, oni se sami rješavaju. Pogonska jedinica je uprkos projnim promjenama u svim aspektima ipak bila u stanju na testovima pokazati da može XL1 koncept nositi 100 km sa manje od jednog litra, u prosjeku 0,9 – konačno!
I još jednom „konačno“: godine 2013. Volkswagen je u serijsku proizvodnju pustio ono što je drFerdinand Piëch obećao prije više od 11 godina. Doduše, tada nije spomenuo da će automobil biti plug-in hybrid. Daleko najnapredniji automobil tadašnjice se zbog svog maestralnog inženjerstva zaista mogao smatrati „superautomobilom“, jer se u konačnici na njegovom razvoju radilo oko 13 godina. S druge strane, bio je i svojom ograničenom serijom od svega 250 planiranih „pokaznih“ komada na nivou „superautomobila“.
Prvih 200 jedinica je prodato zastupnicima i prodavcima u nadi da će XL1 (sada bez sufiksa „prototip“) naići na oduševljenje javnosti i dobru potražnju. Međutim, paprena cijena od oko 115.000 eura je odbijala kupce i još jednom je stavila model u klasu „superautomobila“. A evo i opravdanja za tako visoku cijenu (osim zarade): monokok šasija kompletno napravljena od karbonskih vlakana, aluminijumske sigurnosne strukture za zaštitu od udesa, karbonski paneli automobila, osnova sjedišta od karbona, karbon-keramičke kočnice, magnezijumski naplaci, instrument panel od karbonske strukture debeo svega 1.4 milimetra, a nema ni zvučne izolacije, prozori od polikarbonata, nema retrovizora nego su na tim mjestima bile postavljene kamere... Sve upućuje na „superautomobil“, osim činjenice da su točkovi imali svega 18 centimetara širok gazni sloj, zbog čega nije trebao servo upravljač.
I na kraju, najveća boljka XL1 je što mu se pojavio ozbiljan konkurent. Da stvar bude gora, on dolazi iz kompaknte klase, ali i iz iste fabrike. Plus, trošio je 0 litara goriva na 100 kilometara i mogao je do šest puta više stvari povući u svom prtljažniku – eGolf. Na kraju je plan prodaje XL1 ostao samo plan, a ukupna proizvodnja zaokružena na 150 primjeraka. No, ovo vozilo je dokaz da su inženjerska čuda moguća. Danas predstavlja jedan od „najkul“ automobila na svijetu, model s kojim se dokazalo da ono što se obeća može se i ispuniti: serijski automobil sa najmanjom potrošnjom goriva ikada, odnosno najekonomičniji automobil ikada proizveden. Zato za Volkswagen predstavlja više od prestiža i imidža, te je daleko više od „superautomobla“ sa 60 „konja“.