Ford Escort
Tajne o "Ultimativnom spavaču"
Ford Escort prve generacije ostavio je neizbrisiv trag u svijetu automobila. Dizajniran je da bude pristupačan, da se lako održava, ali i da bude osnova za sportske entuzijaste i trkače. Mnogo toga je o njemu poznato, ali i mnogo toga sakriveno, ili bolje rečeno istinito, ali čuvano u tajnosti kao što je činjenica da je Model RS1600 imao motor iz Formule 2...
Poznat je po nezaboravnom dizajnu inspirisanom američkim snagatorima, ali u daleko manjim dimenzijama jer je „nova serija” Forda bila planirana isključivo za britansko tržište kao svojevrsna zamjena za model Ford Anglia. Međutim, vrlo brzo po pojavljivanju osvojio je tržište pa je logično bilo da se preseli i van granica Kraljevstva. Razlog takvom prihvatanju na tržištu jesu odlično pogođen dizajn, kompaktne dimenzije i vrlo laka konverzija u sportski automobil, ali i sportski uspjesi koje je ostvarivao, ponajviše u disciplini Rally, koja je bila i najpopularnija u to doba.
Za sportske uspjehe imao je nekoliko skrivenih aduta, a to je ujedno i prva tajna o Escortu. Naime, neke od iteracija Escorta pokretao je isti motor kao Formulu 2. Da, dobro ste pročitali! Ispod jednostavne konstrukcije nalazio se i motor Cosworth BDA, originalno razvijen za Formulu 2. Skraćenica BDA označavala je „Belt Drive A-Type”, što bi u prilagođenom prevodu značilo „motor tipa A sa kaišem za prenos okretaja”.
Osim toga, BDA motor je bio napravljen od aluminijuma (tačnije, glava motora), imao je četiri ventila po cilindru, dok su mu se u glavi nalazile dvije bregaste osovine. Zbog toga je na stražnje točkove isporučivao između 115 i 120 KS u modelima RS 1600. I, da stvar bude interesantnija: sav napredni inženjering nalazio se u jeftinom i pristupačnom porodičnom automobilu s kraja sedamdesetih godina.
Proizvodnja Forda Escorta prve generacije trajala je od 1967. do 1975. godine. U životnom vijeku modela put do kupaca je našlo oko dva miliona primjeraka.
Kad smo kod motora, važno se sjetiti da su Escort karavani bili tajni „sleeperi” jer se ispod karoserije napravljene da služi komercijalnim potrebama – bez zadnjih sjedišta i često sa golim tovarnim prostorom – često mogao naći dragulj od motora iz serije 1300 GT, ili čak iz RS modela. Stražnji pogon ih je činio automobilima sa brzim ubrzanjem i odgovorom na gas, a lagana stražnja konstrukcija krajnje zabavnim za vožnju. Mnogi mehaničari i trkači su ih modifikovali za utrke, uz minimalne preinake spoljašnjeg izgleda koji nije bio nimalo upadljiv čuvarima zakona.
.webp)
Modifikacije i fino podešavanje prve generacije Escorta nisu bile neuobičajena pojava. Naime, Rally modeli prve generacije Escorta su često na mjestu stražnjih sjedišta imali vodene rezervoare. Ne, ova voda nije korištena za hlađenje motora, već se putem specijalnih brizgaljki ispuštala pred stražnje pogonske točkove kako bi se pješčana i prašnjava podloga kvasila i činila povoljnijom za veću trakciju. Bio je to mudar trik u lovu na najbrže vrijeme i uštedu nekoliko sekundi kojima se stvarala prednost kao oružje za pobjedu.
Ford je imao jasan cilj sedamdesetih godina prošlog stoljeća – želio je odličnu prodaju, ali i reputaciju pouzdanog i pristupačnog automobila za šire narodne mase. Stoga, nije bježao ni od saradnje sa drugim brendovima. Štaviše, može se smatrati jednim od prvih koji je svoje modele razvijao u saradnji s onima koje bi drugi nazivali konkurencijom. Veza Forda i Lotusa još je u ranim sedamdesetim bila na vrhuncu jer je Escort Twin-Cam zapravo predstavljao Lotusovog hibrida. Mnogi izvori tvrde kako je Lotus Elan poslužio kao osnova razvoja kasnijih modela RS 1600 ili sportom nadahnute serije „Mexico”.
Ovaj „genomski hibrid” pojavio se 1968. godine sa uobičajenim oblikom, ali sa Lotusovim genima od sistema vješanja, preko Lotusovih kočnica, do 1,6-litarskog benzinca sa dvije bregaste osovine u glavi motora, korištenog za Lotus automobile. Sa oko 110 konja maksimalne snage uz vrlo laganu konstrukciju Escorta bio je strah i trepet za konkurenciju. Ford je koristio i Mazdu kao svoju inspiraciju. Umalo je Escort dobio i rotacioni Wankel motor svojstven japanskom proizvođaču.
Do kraja šezdesetih godina Ford je napravio i Escort Prototip pogonjen ovom verzijom motora, a zamisao je bila da Wankel sistem pogoni Fordove male automobile poput Escorta i Caprija. Testovi su provedeni, rezultati bili zadivljujući, ali se ipak nije odlučilo na serijsku proizvodnju zbog velike potrošnje goriva, očekivane naftne krize, ali i zbog male pouzdanosti ove tehnologije, koja je, iako ispred svog vremena u teoriji, u praksi bila još uvijek u povoju i puna dječjih bolesti.
Ford Escort proizvodio se sve do 2004. godine. Ukupno je svjetlo dana ugledalo šest generacija modela. Na evropskom tlu slijedio ga je Ford Focus.
Tajne se ne kriju samo u motornom prostoru. Neki modeli prve generacije Escorta imali su ručni sistem za pranje prednjeg vjetrobranskog stakla. Za pokretanje ove opcije korištena je posebna papučica smještena pored pedala za upravljanje, koja je mehanički aktivirala pumpicu ispod prednjeg poklopca kako bi se tekućina pod pritiskom lansirala na staklenu površinu. To je bio jeftin, ali efikasan sistem koji je od vozača tražio i dodatnu dozu koncentracije.
Nije tu kraj čudnim rješenjima jer su rani modeli na podu, najčešće pored pedala za upravljanje, imali i prekidač za izbor dugog ili kratkog snopa svjetala. Koristiti nogu za promjenu snopa danas izgleda besmisleno, ali je u to vrijeme vrijedilo za vrlo praktično rješenje koje nije tražilo od vozača da pomiču ruke s volana. Da podsjetimo, tada nije bilo servo sistema, već čista mehanika!
Ford Escort prve generacije pokazao je da se u to doba i Ford vodio filozofijom „ima sve, ali se ništa ne podrazumijeva”, kada je na listu opcionih stavki opreme stavio i analogni sat za pokazivanje vremena na instrument-tabli. Time je pokazao da su kupci na prvom mjestu, jer je prvi model trebalo da ima status pristupačnog i jednostavnog, ali je s druge strane ostao niske cijene. Svaki dio opreme je bio izbor kupca, a svaki detalj je pričao priču o prioritetima onoga ko je nosio titulu kupca.