Alfa Romeo Nuvola
De Silvin dizajn koji je najavio budućnost marke
Luksuzno oblikovani coupé koji je trebao oživjeti zaboravljenu umjetnost karoserista...
Teško je danas i zamisliti, ali još uvijek postoji nada da će se Alfa Romeo jednog dana vratiti svojim korijenima tj. onom posebnom spoju strasti, dizajna i performansi koji su ga nekada činili ozbiljnim rivalom njemačkoj premium eliti i zbog čega su ga uopšte vozači širom svijeta i zavoljeli. Trenutno je to daleko od stvarnosti, pogotovo jer je matična grupacija Stellantis dodatno odgodila nove generacije modela Giulia i Stelvio.
Kao što Audi pokušava da povrati staru slavu novim sportskim modelom, i Alfa Romeo bi mogla oživjeti svoj imidž kroz jedan autentičan coupe koji ne bi koštao milione poput rijetke 33 Stradale. Žal za otkazanima 8C i GTV projektima, te nestanak male 4C, ostavio je prazninu koju bi jedan novi sportski model savršeno popunio. I upravo tu se pojavljuje fascinantna studija iz prošlosti Alfa Romeo Nuvola, senzacija sa Sajma automobila u Parizu 1996. godine.
.webp)
Nazvana po slavnom Taziju Nuvolariju, ova studija predstavljala je novu filozofiju dizajna Alfe Romeo. Autor Walter de Silva osmislio je linije koje su najavile budući vizuelni pravac marke a plodovi toga ubrzo su stigli u vidu modela 156 (1997), 166 (1998) i 147 (2000) koji su nosili genetski kod Nuvole. Bio je to i posljednji de Silvin rad za Alfu prije nego što se priključio Volkswagen Grupi i kasnije potpisao Bugatti Veyron Concept.
.webp)
Alfa je tada opisivala Nuvolu kao “ekstremnu interpretaciju coupéa”, dvosjed koji spaja eleganciju i snagu. Duga oko 4,4 metra dimenzijama je bliska današnjoj Toyoti Supri, ali je Nuvola imala glatke, skladno povezane površine bez klasičnih branika, a pored toga na 18-inčnim točkovima nalazile su se posebne Michelin gume razvijene upravo za ovaj model.
No, Nuvola nije bila samo dizajnerski eksperiment jer je Alfa Romeo željela oživjeti staru italijansku tradiciju karoserista, kako se to nekada radilo, prodajom šasije nezavisnim proizvođačima koji bi izrađivali vlastite varijante: od shooting brake karavana, preko kabrioleta, pa sve do povišenog coupéa. Alfa bi zadržala homologaciju i prodaju kroz vlastitu mrežu, pod uslovom da modeli ostanu vjerni “duhu Alfe Romeo”.
.webp)
Ispod skulpturalne karoserije nalazio se tubularni space frame, nezavisno vješanje i 2.5-litarski twin-turbo V6 sa 300 KS i 387 Nm. Snaga se prenosila na sve točkove putem šestostepenog manuelnog mjenjača, a ubrzanje do 100 km/h trajalo je oko šest sekundi, dok je maksimalna brzina iznosila impresivnih 280 km/h.
De Silva je kasnije rekao:
“Od deset projekata, jedva jedan stigne do serijske proizvodnje. Šteta, jer je Alfi tada očajnički trebao automobilski simbol. Nuvola je mogla biti upravo to.”
.webp)
Nažalost, sve je ostalo na jednom primjerku, viziji koja je pokazala koliko bi Alfa mogla biti hrabra. Dugi poklopac motora i elegantne proporcije podsjećale su na klasične modele poput 8C iz 1930-ih i 2000 Sportiva iz 1950-ih. U neku ruku, Nuvola je za Alfu imala isto značenje kao što danas Audi Concept C ima za svoju marku tj. pokazatelj smjera budućnosti. Razlika je u tome što Audi svoj koncept pretvara u serijski automobil, dok se Alfa sve više oslanja na SUV modele.
Ipak, pristupačan sportski coupé mogao bi ponovo privući zaljubljenike marke čak i ako na kraju kupe Tonale ili Stelvio. Alfa je najavila saradnju s Maseratijem na razvoju limitiranih serija ekskluzivnih automobila, no cijene tih modela biće vjerovatno bliske 33 Stradale, dakle, i dalje san većine Alfista.