Lamborghini 350 GT
Superautomobil po viziji "traktoriste"
Ovo je još jedna priča o inatu, ovo je priča o manifestu još jednog sna, priča o početku kakvom se niko nije mogao nadati. Priča o traženju prilike da se svojim znanjem i sposobnostima doprinese kvalitetu nečijeg tuđeg proizvoda, ali umjesto prilike za „davanjem” znanja stvorila se prilika da se gradi „svoje” i da to postane najbolje na svijetu. Zvuči poznato?
Ovo je još jedna priča o inatu, ovo je priča o manifestu još jednog sna, priča o početku kakvom se niko nije mogao nadati. Priča o traženju prilike da se svojim znanjem i sposobnostima doprinese kvalitetu nečijeg tuđeg proizvoda, ali umjesto prilike za „davanjem” znanja stvorila se prilika da se gradi „svoje” i da to postane najbolje na svijetu. Zvuči poznato?
Za mnoge stručnjake 350 GT je najvažniji Lamborghini u historiji. Prvi put se pojavio neko toliko srčan da stane na crtu velikom Ferrariju! Da stvar bude gora, riječ je o uspješnom proizvođaču traktora koji je u svoj prvi automobil uložio sve, pa i više od toga.
Sve je počelo težnjom mladog i ambicioznog Ferruccija Lamborghinija da počne raditi na razvoju tada popularnog i izrazito cijenjenog Ferrarija, jer nije bio zadovoljan performansama i ponašanjem modela Ferrari 250 GT koji je posjedovao.
Zapravo, industrijalac sa talentom za mašine i apetitom za brzinu bio je nezadovoljan radom mjenjača. Stoga je odlučio posjetiti velikog Enza i predstaviti mu način na koji bi Ferrari postao daleko bolji u budućnosti. Što je još interesantnije, Ferruccio je Enzu rekao kako bi on trebalo da počne raditi na razvoju Ferraija.
No umjesto prilike da svojim iskustvom, znanjem i umijećem doprinese kompaniji iz Maranella, vlasnik Enzo ga je na grub način otjerao, riječima: „Drži se svojih traktora, meni prepusti brigu o GT automobilima”.
Legenda kaže da je ovo bio presudni momenat. Upravo tada se u Ferrucciju budi južnjački inat i otvara pitanje: „Šta ako proizvođač traktora odluči napraviti sportski automobil koji će srušiti Ferrari?”. Katalizator zvani Ferrari tako je potakao sanjara da se upusti u avanturu koja će zasjeniti Maranello.
Predan rad koji prati vrhunsku viziju izrodio je 350 GT, prvi Lamborghini ikada. Zapravo, mnogi poznavaoci automobilizma nazvaće 350 GT prvim pravim Lamborghinijem. Kada je debitovao 1964. godine, 350 GT bio je nevjerovatno elegantan automobil sa dugom haubom, savršeno izbalansiranim proporcijama i linijama koje su predstavljale oličenje klasike. Praktično na svakom dijelu vozila stajao je potpis „Carrozzeria Touring Superleggera”, ime kompanije koja je u to doba u svijetu slovila za jednu od najcjenjenijih po pitanju dizajna.
Iako izgledom nije bio u klasi sportskih kupea iz Ferrarija i više je naginjao ka luksuznim modelima aristokratskog pedigrea poput modela iz Velike Britanije, ipak je krio detalje zbog kojih se nije moglo osporiti da je sportista u duši. Nije samo izgledao odlično, već je, prije svega, bio izuzetno lagan automobil izrađen na aluminijskoj osnovi, što mu je već u startu davalo prednost u odnosu na potencijalne konkurente.
Maestro koji je dirigovao oktanskom simfonijom jeste Giotto Bizzarini, isti čovjek koji je radio na Ferrariju 250 GTO. Njegov zadatak bio je „napraviti najbolji motor na svijetu”. No, Bizzarini je zbog prvobitne ideje bio iritiran Ferruccijevim zahtjevom da se ne insistira na snazi motora jer ne treba Lamborghiniju čistokrvno sportsko srce. Zapravo, Ferruccijeva poduka Giottu usmjerila je razvoj motora ka snazi, pouzdanosti i upotrebljivosti za svakodnevne aktivnosti.
Iako je „trkaći” motor bio potpuna zabrana, krajnji rezultat ipak je ostao u okvirima „sportskog”, prvo jer je Bizzarini izvukao najviše što je mogao iz prvobitno kreiranog motora, a drugo jer je motor mnogo ličio na Ferrarijeve agregate, što je logično zbog Bizzarinijevog potpisa na oba primjerka. No, ipak se remek-djelo genijalnog inženjera razlikovalo od Ferrarija po mnogo čemu. Iz zapremine od 3,5 litara sa V12 rasporedom cilindara „kasalo” je 280 „konja” pri 6.500 obrtaja u minuti, dok je zvuk podizao dlake na glavi ko god ga čuje, ako se stisne gas.
Konfiguracija motora je DOHC (dvije pregaste osovine po glavi cilindra postavljene na vrh motora), što je u to doba predstavljalo tehnički vrhunac kojim se osigurava nevjerovatna efikasnost i visoka preciznost u kontroli ventila. Opskrba zraka vršila se preko 6 Weberovih karburatora, gdje je svaki cilindar disao kroz vlastiti usis. Ovakvim rješenjem postiglo se savršeno linearno ubrzanje. Ovaj motor nije samo srce 350 GT-a! On je manifest Ferruccijevog prkosa i Bizzarrinijevog genija. Svakim obrtajem, svakim Weberovim dahom, svakom oktavom svog zvuka govorio je: „Ferrari, ovo je drugačija igra”.
Ovaj motor bio je čist dokaz da sa 350 GT-om Ferruccio zna šta radi, a da stvar bude interesantnija – uspio je isprve! Sa maksimalnom brzinom od preko 240 km/h i ubrzanjem 0–100 km/h za oko 6,8 sekundi, 350 GT nije bio samo luksuzan – bio je brutalan. Iako nije bio čistokrvni trkač, pružao je vožnju koja je kombinovala udobnost i performanse. Upravljanje je bilo precizno, a vozne osobine savršeno balansirane za duga putovanja kroz Evropu, zbog čega su ga mnogi nazvali „Grand Tourer sa dušom”.
Ali, ima još jedna caka sa 350 GT. Naime, Lamborghini je modelom 350 GT dokazao da nije došao na tržište da bi bio samo još jedan proizvođač sportskih automobila, već je 350 GT pretvorio u poruku svima da razjareni bik Lamborghini kani biti ekskluzivno ime. Napravljeno je svega 120 primjeraka, što ga čini rijetkom zvijeri, ali njegov uticaj je ogroman.
Postavio je temelje za sve što će Lamborghini postati – smjelost, inovacija i apsolutna posvećenost performansama. 350 GT nije samo automobil, to je Ferruccijevo „ne” svima koji su sumnjali u njega. Danas je to umjetničko djelo na točkovima – svjedočanstvo kako je jedna vizija promijenila svijet automobila.