Volkswagen EA266
NIKADA ZATVORENI OBRAZAC „ŠBB-KBBˮ
Sarajevski „mahalašiˮ koriste formular „ŠBB-KBBˮ za otvaranje pitanja (koje je obično besmisleno) „Šta bi bilo kad bi bilo?ˮ. On se koristi za neozbiljne teme, sarkazam, pošalice, humor i smisao besmisla, ali i za vrlo bitna pitanja. Ako se pitate zašto se u „Vremeplovuˮ i priči o nekom automobilu nalazi ovaj obrazac, pročitajte tekst do kraja i donesite sud...
Prvi redovi teksta donose opravdanje za ovaj „čudniˮ naslov – u svijetu automobila zaista postoji mnogo „ŠBB-KBBˮ priča. Sve su na sebi svojstven način bitne, neispričane i intrigantne, ali malo koja može dobaciti do nivoa na kojem se nalazi fascinantna priča o Volkswagenovom tajnom projektu kodnog naziva EA266. Kažu da je ovaj projekat imao potencijal da prije vremena lansira Volkswagen u zvijezde, ali to se (očito) nije desilo.
Trebao je to biti automobil za sljedeću eru, smišljen i konstruisan prije Golfa (koji je, ruku na srce, otvorio neka nova vrata Volkswagenu i pozicionirao ga tamo gdje je marka danas), kao svojevrsni nasljednik popularne „bubeˮ, čiji je životni vijek polako prilazio kraju. Njegova priča počinje u jednoj od najkontroverznijih faza automobilske industrije, gdje i završava... Nažalost! U drugoj polovini šezdesetih godina prošlog vijeka Volkswagen je morao prelomiti. Buba je već bila dovoljno zastarjela da se naprosto morao naći nasljednik, jer je konkurencija već krenula u novu fazu. Fiat, Ford i Renault već su lansirali „revolucionarnaˮ rješenja mobilnosti, a VW još uvijek nije imao konkretan odgovor na rast direktnih konkurenata.
Tada se javlja ideja da se kreira potpuno novi automobil, kompaktna klasa koja je tada bila i najpopularnija na Starom kontinentu. Iza cijele priče stao je mladi inženjer, buntovnik i sanjar, vizionar Ferdinand Piëch (inače čovjek koji je iza sebe ostavio neizmjerno mnogo automobilskom svijetu). Njegova ideja je bila ne samo da odgovori Fiatu i modelu 124 ili Renaultu sa 19-kom već i da pomjeri granice u tadašnjoj automobilskoj industriji. Kada se pogleda petnaestak godina kasnije, Ferdinand je zamislio ono što je Renault napravio sa „peticomˮ Turbo, budući da je vjerovao kako centralno postavljeni motor i stražnji pogon predstavljaju najbolju kombinaciju za idealnu stabilnost i perfektno upravljanje. Izgleda kao da je genetika radila svoje.
Ferdinand Piëch je unuk možda najslavnijeg imena u automobilskom svijetu – Ferdinanda Porschea, utemeljitelja brenda Porsche. Naime, Ferdinandova kćerka Louise bila je udata za Antona Piëcha, uglednog austrijskog advokata koji je u periodu od 1941. do 1945. bio na čelu Volkswagen GmbH, a Ferdinand je bio treće od njihovo četvoro djece. U saradnji sa inženjerima iz Porschea Piëch je napravio prve nacrte prototipa EA266. Sve je krenulo od praznog papira, jer ništa takvo Volkswagen nije imao ranije. Centralno postavljen motor omogućio bi niži centar gravitacije, što bi poboljšalo upravljivost, dok bi zadnji pogon omogućio bolje raspoređivanje težine. Piëch je vjerovao da bi EA266 mogao da postane ekvivalent Porscheu 911, ali za širu publiku. Motor je bio vodeno hlađeni četvorocilindrični agregat od 1,6 litara, inspirisan trkačkim motorima Porschea.
Dizajn je bio futuristički, sa prostranom unutrašnjosti i stilizovanim linijama koje su bile potpuno drugačije od svega što je Volkswagen do tada proizveo. Rezultat te vizije bio je superioran model, ne tako naočitog i dopadljivog dizajna, prilično ekscentričan i teško shvatljiv. Ali, imao je priču iza sebe koja je trebalo da bude uspješna; sve je upućivalo na to. No, kako to obično biva, neko je imao nekog utjecaja, pa je priča krenula u drugom smjeru. Opravdanja za osporavanje projekta i njegovo lansiranje u serijsku proizvodnju bilo je dovoljno da se na kraju stavi upitnik iznad svega... Sada se u priču uvodi drugo ime: Kurt Lotz. Lotz je imenovan za generalnog direktora – pomalo kontroverzna odluka jer iza sebe nije imao toliko bogato iskustvo u auto-industriji, iako je kao general njemačkog ratnog vazduhoplovstva sa bogatim ratnim iskustvom imao znanje iz industrijskog planiranja na višem nivou, što je u godinama koje su došle i dokazao. Naime, on je tvrdio da bi ovaj projekat skupo koštao Volkswagen, čiji je cilj proizvodnja jeftinih i kvalitetnih automobila.
Istina je da je zbog do tada neviđene koncepcije EA266 bio komplikovan automobil, što je značilo da bi bio složen i za proizvodnju u velikim količinama, a samim tim i daleko skuplji u serijskoj proizvodnji, što je odstupalo od filozofije brenda. Lotz je bio pragmatičan menadžer, fokusiran na dugoročni opstanak kompanije, zato je stavio tačku na projekat koji bi kasnije (vjerovatno, ali nikada nećemo znati) bilo teško prodati široj masi. Kurt Lotz je činovnik koji je nakon rata radio sa švicarskim brendovima Brown, Boveri & Cie, koja se bavila proizvodnjom elektroničke opreme, od kućanskih aparata do lokomotiva. Nakon razlaza sa „švicarcimaˮ Lotz ulazi u biznis sa kompjuterima s ciljem borbe sa američkim kompjuterskim brendovima. Svoja iskustva pretočio je u filozofiju Volkswagena kada je postavljen za drugog poslijeratnog predsjednika kompanije, zbog čega je prodaju „bubeˮ u Americi postavio na rekordne brojke. U isto vrijeme kupio je NSU, ali je blokirao put Volkswagena koji je zamislio Ferdinand Piëch.
Eh, sada slijedi najinteresantniji i najfascinantniji dio priče. Ne, nemojte se nadati da je EA266 zaživio. Naprotiv, uprkos činjenici da je proizvedeno mnogo prototipova i da je sve bilo skoro spremno za serijsku proizvodnju, priča je morala biti prekinuta i tu je, zapravo, njen najtužniji dio. Piëch se morao pomiriti sa odlukom i povinovati se novom predsjedniku. I tu počinje igra „velikih silaˮ – šef je naredio ne samo da se projekat ugasi već da se svi prototipovi unište!?
Piëch je zapamćen po tome što je insistirao na tome da se prototipovi sačuvaju i da se projekt nastavi, ali Lotz je bio nepopustljiv. Vjeruje se da je uništeno čak 50 primjeraka EA266, od kojih su brojni bili u završnoj fazi testiranja. Zamislite sada kolika je to šteta za auto-industriju, jer je EA266 bio izuzetno napredan automobil za svoje vrijeme, sa mogućnostima koje nisu imali čak ni napredniji i daleko skuplji brendovi na tržištu. Zbog toga je EA266 nestao iz istorije a da nikada nije dospio u masovnu proizvodnju, dok je priča o njemu ostala obavijena velom misterije. Upravo zato smo si uzeli za pravo da priču o najnaprednijem Volkswagenovom projektu koji je umro prije nego je zaživio nazovemo nikada zatvorenim obrascem „ŠBB-KBBˮ. Zaista, „šta bi bilo kad bi biloˮ da je EA266 dobio zeleno svjetlo?