Test – Volkswagen Taigo R-Line 1.5 TSI DSG
Ljepota je u oku posmatrača
Većina Volkswagenovih modela u privlačenju kupaca ne igra primarno na kartu dizajna, već se oslanja na tradicionalne vrijednosti i snažan imidž njemačkog brenda. Taigo pravi izuzetak i sve karte polaže na emocije i uživanje u vožnji, mada mu realno ništa ne nedostaje ni po pitanju praktičnosti i dinamike vožnje...
Od predstavljanja prve generacije najpoznatijeg kupe SUV modela na svijetu BMW X6 do danas prošlo je 15 godina. U tom periodu ova neobična, ali danas veoma popularna karoserijska kombinacija uglavnom je bila rezervisana za proizvođače luksuznih, premijum modela.
U posljednje vrijeme taj trend se polako mijenja i ovaj koncept u svoj program uvodi sve više proizvođača velikoserijskih modela, kojima se odnedavno pridružio i Volkswagen sa modelom Taigo. Mada se pod imenom Nivus od početka 2021. godine vozi putevima Brazila, Taigo je tek 2022. godine zvanično ugledao svjetlo dana na evropskom, odnosno bh. tržištu.
U Volkswagenu su procijenili da je sada pravi trenutak da svojim ljubiteljima ponude jedan ovakav model, koji spaja tehnologiju i enterijer njegovih klasičnih crossovera sa atraktivnom kupe SUV formom. Prve reakcije javnosti su veoma pozitivne, a većina ljubitelja Volkswagena prvenstveno je oduševljena dizajnom novog modela.
Podsjećamo da je ispod atraktivno skrojenog lima Taigo zasnovan na trenutno najpoznatijoj A1 verziji MQB platforme, koju u izvornom izdanju koristi najmanji i na domaćem tržištu veoma popularni Volkswagenov crossover T-Cross. S druge strane, dimenzijski je puno bliži većem T-Rocu od kojeg je i čak četiri centimetra duži.
Mada Volkswagen naglašava činjenicu da je Taigo varijacija T-Crossa, gabaritno je riječ o većem automobilu, koji će kao takav pokušati da parira takođe svježim kupe crossover novitetima Renaultu Conquestu i Citroenu C4.
Mnogima se čini da su nekako ljepši i otmeniji kada svoju svakodnevnu odjeću zamijene sa nekim ekskluzivnim odijelom ili haljinom, koje je namijenjeno da se nosi u „specijalnim“ prilikama. Testni model takvu odjeću nosi svaki dan zahvaljujući R-Line paketu, koji je kombinovan sa upečatljivom crvenom metalik bojom.
Ljubitelji Volkswagena znaju da je riječ o opremi koja favorizuje sportski dizajnerski stil. U slučaju Taiga on se prepoznaje po masivnijem prednjem braniku sa drugačije profilisanim usisnicima vazduha i bočnim elementima nego kod standardnog modela.
Više je i lakiranih površina, te šminkerskih crnih ukrasnih detalja.Specifičan dizajn krasi i saće maske hladnjaka na kojoj se nalazi stilizovana „R“ oznaka.
U skladnu priču naprijed se uklapaju i savremena Matrix LED svjetla, sa dnevnim svjetlom koji prati okvire kućišta i spaja se sa svjetlosnom lajsnom po sredini maske hladnjaka, što je ekskluzivni detalj posuđen od Golfa. Za Volkswagen netipičan višeugaoni oblik imaju i poprilično velika svjetla za maglu, koja su integrisana u uglove prednjeg branika. S bočne strane ponuđena je specifična stilska kombinacija.
Naime, okviri kućišta točkova dolaze sa plastičnim oplatama, dok su pragovi bez njih. Podsjećamo, Taigo sa Life i Style paketima opreme ima plastikom obložene pragove sa ukrasnom metaliziranom lajsnom. Bazni paket ima crne, a Style aluminijusmke krovne nosače. R-Line pokate s boka donosi i stilizovanu ukrasnu lajsnu na spoju prednjeg krila i vrata. Lijep detalj predstavljaju i 18-inčni aluminijumski točkovi, model Misano, koji su kod testnog modela kombinovani sa Hankook niskoprofilnim pneumaticima dimenzija 215/45. Crni klavir lak upotrijebljen je i za isticanje kućišta retrovizora, odnosno velikog krovnog spojlera.
Kupeovski dio karoserije sa blago spuštajućim krovom naglašen je i sa dodatno zatamnjenim zadnjim staklima, odnosno sa kratkim prevjesom. Zadnja svjetla razvučena su čitavom širinom vozila, a njihova 3D grafika čini ih optički veoma zanimljivim, ali i optimalno uočljivim u svim uslovima za vožnju. Donji dio branika ukrašen je sa crnom, lakiranom plastikom u koju su integrisane imitacije dvostrukih izduvnih otvora, koje opciono mogu biti naglašene sa hromom.
U pogledu dizajna Taigo predstavlja iskorak za Volkswagen, prije svega ka mladim ljudima kojima se prije svega dopadaju kupeovske forme, mada je već sada izvjesno da se njegove konture dopadaju i iskusnijim vozačima, koji su nas tokom testa često pitali o kojem modelu je riječ. Uz malo promocije i upoznavanja javnosti da je novi model na sceni nema sumnje, da je Volkswagen na odličnom putu da dobije još jednog predstavnika u trenutno najpopularnijoj klasi crossover automobila. Osim platforme i pogonskih rješenja Taigo je od T-Crossa preuzeo i enterijer.
Ova dva modela podijelili su digitalne instrumente i multimediju, a najveću razliku predstavljaju digitalizovane komande automatskog klima uređaja, koje su modernije koncepcije i do sada smo imali priliku da ih vidimo u redizajniranom Passatu, Tiguanu i T-Rocu. Da budemo iskreni, klasično rješenje nam je draže, jer je i funkcionalnije, ali novo je modernije, ljepše za oko, a i mlađim vozačima, popularnim „milenijcima“ se više dopada.
Uprkos velikoj sličnosti dva enterijera, Taigo nadmašuje T-Cross po pitanju kvaliteta plastičnih materijala, tačnije čitav gornji dio instrument panela kod njega je napravljen od kvalitetne gumirane plastike, dok je kod T-Crossa on izrađen od tvrde komponente. Dekor enterijera u detaljima naglašava sportski stil, koji je u testnom modelu istaknut sa posebno oblikovanim, opcionim R-Line sjedištima. Moderan i savremen je trokraki upravljač sa integrisanim „R“ logotipom i 18 funkcionalnih, daljinskih komandi. Sportski duh promovisan je i kroz metalne nožne komade, te ukrasne „R“ lajsne na prednjim pragovima. Naprijed se sjedi komforno, a pronalazak idealnog položaja laganiji je zahvaljujući po podesivom upravljaču i sjedištima. Ni u drugom redu nije tijesno. Krov se spušta ka zadnjem dijelu, ali to suštinski ne ugrožava značajno prostor za glavu putnika, jer je taj dio kabine gotovo isto visok kao kod T-Crossa.
Povećanjem dužine karoserije dobijen je prostor za izduživanje krovne linije na način koji će biti optički atraktivan, ali koji neće ugroziti putnički, a ni teretni prostor. Tako osnovna zapremina prtljažnika iznosi 438 litara, što je gotovo na istom nivou kao kod T-Roca, te za 53 litra više nego kod T-Crossa. Do više slobodnog prostora dolazi se preklapanjem naslona zadnje klupe kad se dobija zapremina od 1.222 litra. Transportne mogućnosti su značajno lakše i zahvaljujući petim vratima koja olakšavaju pristup prtljažnom prostoru, ali i omogućavaju jednostavan utovar kabastih predmeta. Domaćim kupcima Taigo je dostupan sa tri paketa opreme: Life, Style i voženim R-Line. Najmanje zahtjevni kupci do njega mogu doći ako su spremni izdvojiti 41.642 KM, dok je za bogato opremljeni R-Line model sa 1.5 TSI benzinskim motorom i DSG automatikom u startu potrebno izdvojiti 46.786 KM. U kombinaciji poput testne sa desetak dodatnih opcija cijena raste do 55.683 KM, što je već iznos za koji je dostupan i T-Roc model sa istim pogonom i baznim Life paketom opreme, a alternative se mogu tražiti i u nekim drugim kompaktnim SUV modelima Volkswagen grupacije. Taigov najjači adut u navedenom odmjeravanju snaga ostaje dizajn, koji garantuje dozu ekskluzivnosti, ali i vozačkog zadovoljstva kakvo do sada vlasnici Volkswagena nisu mogli osjetiti u ovoj klasi.
POGON
Pogonsku gamu Taiga čine tri turbo benzinca. Trocilindarski 1.0 TSI je dostupan u verzijama sa 95 i 110 KS, dok veći i ujedno testni 1.5 TSI raspolaže sa 150 KS. Uz bazni motor isključivo je dostupan petostepeni ručni mjenjač, dok se uz ostala dva nude šestostepeni ručni i sedmostepeni DSG automatik kojeg je imao naš testni primjerak. Savremeni pogonski koncept u praksi se ogleda u uzornoj dinamici. Za ubrzanje od 0 do 100 km/h potrebne su 8,3 sekunda, dok je najveća brzina 212 km/h. Spreman za vožnju Taigo je težak 1.304 kilograma. S obzirom na to da je zasnovan na A1 verziji MQB platforme, Taigo koristi kombinaciju prednjeg McPherson vješanja i zadnje polukrute osovine, te u svim opcijama ima prednji pogon. Jači benzinski motor s lakoćom izdržava sve dinamičke izazove, mada bi tečnost u komunikaciji mjenjača i motora mogla biti bolja. Interesantno je da je automatski mjenjač gotovo bestrzajan u ručnom režimu rada, odnosno da u automatskom režimu ponekad zna previše da „razmišlja“ dok se ne vrati u optimalan prenosni odnos. Rezultat je povišen nivo buke, ali i blaga zadrška u distribuciji snage. Ništa od navedenog ne predstavlja manu, već specifičnosti koju je moguće uočiti tek korištenjem više različitih modela VW grupe sa istim motorom.