Ford Bronco
Operacija "strogo povjerljivo" puna kontroverzi
Ranih šezdesetih godina, kada je Ford Bronco razvijan, to se odvijalo u skoro potpunoj tajnosti. Za njega se može reći da se pojavio iz sjene, a i u njegovom životnom vijeku pratile su ga različite „sjeneˮ. U ovom tekstu nećete naći brojeve i tehničke specifikacije jer slijedi priča „iza kulisaˮ, ona o vaganju između „biti ili ne bitiˮ, priča o onima koji su vukli poteze i kako...
Kada se spomene ime Bronco, vjerovatno se pred očima većine onih koji ga čuju pojave kadrovi brojnih porodičnih filmova u kojima je američka legenda ostvarila uloge. Nije bilo skoro nijednog filma s kraja sedamdesetih i osamdesetih da se u njemu nije mogao vidjeti bar jedan Bronco. No, do tog statusa „filmske zvijezdeˮ Bronco je prošao vrlo trnovit put, obavijen velom brojnih tajni.
Treba krenuti pričati od ideje. Godina je 1963. Ford je taman završio rad na Mustangu i tražio novi izazov. U to vrijeme, tržištem su počeli krstariti modeli poput Jeepa CJ-5 i International Harvester Scouta, mala, robusna terenska vozila koja su bila daleko od udobnosti, ali neuništiva u prirodi. Tu na scenu stupa Donald N. Frey, isti lik koji je stajao iza Mustanga na njegovom početku, te Lee Iacocca. Dvojac prepoznaje priliku u „lifestyleˮ 4x4 vozilu koje je sposobno da juri makadamskim cestama u zaleđu Amerike, ali i da izgleda vrlo „coolˮ u gradu. Praktično, sa idejom Bronca javila se i ideja modernih SUV automobila, kakvi danas haraju auto-industrijom, pa se može reći i da je jedan od začetnika ovog segmenta, iako tada pojam nije postojao u tom obliku.
Dok je Mustang već bio okarakterisan kao „zlatna kokaˮ Forda, jer je pred njim bila blistava budućnost, priča o razvoju novog modela nije imala toliko javno odobrenje. Čak je priča toliko bila tajna da je samo nekolicina ljudi u Fordu znala za pravi opseg projekta i mnogi su mislili da je budući „terenacˮ samo puka ideja. Toliko je bila tajna ova priča da prvobitno projekat nije imao specifičan naziv, već je bio označen kao „Prototip G.O.A.T.ˮ, što je predstavljalo skraćenicu engleske inačice „Goes Over Any Terrainˮ, koja bi se na naš jezik mogla slobodno prevesti kao „ide preko bilo kojeg terenaˮ. Prema nekim spisima iz Forda, u kasnijem razvoju Bronco nije ni u internim dokumentima nosio ime, već je imao kod „4x4 Utilityˮ.
Njegov razvoj je interno povjeren inženjerima koji su se planirali obračunati sa tadašnjim konzervativnim inženjerskim vrhom Forda, jer je trebalo da bude prekretnica i nešto sasvim novo – a dobro znamo da se od novog svi izmiču. Zbog toga je na timu sačinjenom od Lee Iacoccae, Paula G. Axelranda i Donalda Freya stajao nevjerovatan teret: gurati novi proizvod kroz inženjerstvo, dizajn i marketing, a sve to vješto skrivati i „provlačitiˮ kroz birokratiju i administraciju konzervativne firme.
Međutim, Bronco se pojavio kao „revolucijaˮ. Prvi put je zvanično prikazan 1965. godine na kompanijskom događaju u Dirbornu, u saveznoj državi Mičigen, gdje ga je uz najavu modela za 1966. godinu otkrio generalni direktor Donald Frey. Istovremeno, u novembru 1965. godine otkrivena je i roudster verzija Bronca zvana „Dune Dusterˮ na Detroit Auto Showu. Tada je zvanično krenula priča o Broncovom velikom uspjehu, iako prožeta brojnim izazovima.
Koliko je velik taj uspjeh? Dovoljno je reći da je u periodu do njegovog „gašenjaˮ 1996. godine Ford proizveo i isporučio više od 950.000 primjeraka Forda Bronca. Za tako veliki uspjeh najveća zasluga može se pripisati članovima marketinških timova.
Prvobitno je predstavljen kao idealan automobil i za rančeve i za pretrpane ulice Njujorka, što je zaista i bio. Multifunkcionalnost mu se ogledala u činjenici da je bio posađen na teretnu šasiju razvijenu isključivo za njega, što znači da je imao velike radne kapacitete, a da je efikasnim motorima i specijalno dorađenom prenosu bio sposoban „vućiˮ na svakom terenu. Pri tome bio je ponuđen u tri verzije: kao roudster – model bez krova i vrata; Sport Utility – sa tvrdim krovom i „wagonˮ – najpopularniji model s vizijom porodičnog SUV-a.
No, nije sve tako glatko išlo. Ljudi su ga koristili i kao porodično vozilo i kao off-road mašinu, ali je prodaja bila solidna (uprkos velikim brojkama) i nikad nije skinuo Jeep CJ s trona. Njegov „rastˮ u drugoj generaciji koja je bila posađena na osnovama F-100 pikapa bila je dijelom strategije jer je postao „full-sizeˮ SUV, a takav je ostao sve do kraja proizvodnje 1996. godine. Srećom za one koji su planirali u tom periodu, američka nacija je počela voljeti velike automobile, a Bronco se tu isticao kao lider u svakom smislu.
Sa velikim brojem vozila na ulicama logično je bilo da će postati i meta filmskih kreatora, u čijim je zdanjima Bronco obično igrao ulogu porodičnog SUV-a porodicama iz više srednje klase. Ford je čak tvrdio da se Bronco pojavio u „više od 1.200 filmova i serija”, što zvuči kao da je filmska ikonografija od 1972. do danas, a jedno od najbitnijih pojavljivanja imao je u filmu „E.T.ˮ iz 1982. godine.
Kako svaka priča ima i svoj kraj, tako je i Bronco ubrzo došao na tapetu visokih troškova u proizvodnji i sve manjeg profita za kompaniju. Jednostavno više nije bio isplativ i u poređenju sa Explorerom, koji je cvjetao devedesetih godina, Bronco je bio težak, prevelik i proizvod koji je previše ciljao samo na određenu nišu kupaca. Međutim, ljudi unutar Forda bili su posebno osjetljivi na njega, branili su ga iz ličnog uvjerenja, a neki od starijih dizajnera i menadžera otkrili su da je u sjedištu Forda postojao i napisani stav: „Dok sam ja ovdje, Bronco se neće gasiti.ˮ Kada su ti ljudi otišli u penziju, Bronco je ukinut.
Uz sve to, za Bronco se vežu i neki šokantni događaji koji su u dobrom dijelu „okaljaliˮ ime i status Bronca. Neki spisi tvrde da je Bronco imao i veliku ulogu u američkim tajnim operacijama provođenim na tlu SAD i Južne Amerike. Naime, jedan Bronco XLT iz 1992. godine bio je „prerađenˮ da je svana izgledao sasvim obično, no je unutra imao fiksnu rotirajuću stolicu, radni sto i brojne utičnice kako bi predstavljao pravu malu mobilnu bazu za špijune HSI-a (Homeland Security Investigations – ured pri Ministarstvu sigurnosti SAD).
S druge strane, i CIA je, navodno, koristila Bronco po Latinskoj Americi, naročito u periodu hladnog rata, a sve ove „mutne radnjeˮ američke vlade su, uprkos dokazu da je Bronco bio vrlo sposoban automobil, ipak bacili sjenu na njegovo ime i svrstale ga u „zonu sumrakaˮ. Pečat negativnom marketingu bila je potjera za O. J. Simpsonom iz 1994. godine. Ovaj događaj je svima poznat, a osumnjičeni O. J. Simpson koristio je upravo bijeli Bronco u bijegu od policije. Događaj bijega je bio gledaniji od NBA finala, a zbog činjenice da je O. J. bježao policiji u Broncu, Ford je obustavio sve TV reklame vezane za Bronco.
Čak je i elitna edicija Eddie Bauer povučena iz svake kampanje. No, kasnije se pokazalo kako je ovaj događaj s jedne strane podigao potražnju za Broncom. Naime, otkrilo se da O. J.-ev Bronco zapravo nije bio njegov, već vlasništvo njegovog prijatelja Ala Cowlingsa. Fordu su stizale hiljade pisama od ljudi koji su tražili da kupe isti model. Zbog toga je Ford narednih šest mjeseci prodao više polovnih Bronca nego novih Explorer SUV-ova. Dakle, potjera je možda „ubilaˮ imidž Bronca, ali je istovremeno pokazala koliko je duboko usađen u američku psihu.