Test – Toyota Corolla 1.5 MT6 Luna
Idealna mjera u svakom pogledu
Tajna popularnosti limuzinske Corolle krije se u idealnom balansu koji je postignut između modernog dizajna, potpuno opremljenog i komfornog enterijera, te novog trocilindarskog benzinca, koji po želji vozača može biti uzorno ekonomičan, ali i sportski glasan i srčan...
Sa 12. generacijom Corolle Toyota je napravila značajan dizajnerski iskorak, koji je donekle skrenuo pažnju sa potpuno nove platforme i činjenice da je ista donijela veliki napredak u pogledu ponude prostora u kabini, udobnosti i dinamike vožnje, što se osjeti i u kombinaciji sa osnovnim trocilindarskim 1,5-litarskim atmosferskim motorom, koji je zamijenio dugogodišnji 1.6 blok sa četiri cilindra.

O jednom od najpoznatijih Toyotinih, ali i globalno najprodavanijih automobila koji je od 1966. godine do danas našao put do više od 50 miliona kupaca širom svijeta do sada je manje-više sve rečeno i napisano.

Ipak, 12 generacija ima svojih posebnosti, koje ju čine zanimljivijom od svih dosadašnjih Corolla.Koncepcijski pristup u organizaciji kabine Corolle, Toyota definiše sa pojmovima: jednostavno, toplo, interesantno i osjećajno, a mi bismo još dodali i veoma funkcionalno.

Sam enterijer podijeljen je na tri funkcionalne zone. Prvu čine četverokraki multifunkcionalni upravljač i instrument tabla sa 7-inčnim digitalnim ekranom u sredini kakav je serijski dostupan od baznog, Terra paketa opreme.
Ovdje treba naglasiti da su analogni intrumenti veoma pregledni i kao takvi zaslužuju najvišu moguću ocjenu za funkcionalnost, dok crvene kazaljke imaju određeni sportski predznak.

Druga je centralni greben sa 10,5-inčnim na dodir osjetljivim ekranom multimedijalnog sistema sa komandama klimatizacije i ventilacionim otvorima, koji su zajedno grupisani u jednu cjelinu, dok su u trećoj sportski visoka ručica mjenjača i par tastera u njenoj blizini.

Sve ostale površine su čiste i jasne, bez suvišnih dizajnerskih detalja i estetskih ukrasa. Gornji dio instrument panela obložen je mekanom gumiranom plastikom, a centralna konzola oplemenjena je sa dvošavnim umetkom.

Ostale površine uglavnom su pokrivene tamnim platnom, tvrdom plastikom i ukrasnim umecima površinski stilizovanim sa klavir lakom. Tu i tamo može se naći pokoji segment koji bi mogao biti i bolje učvršćen, ali se takvi dijelovi uglavnom naslanjaju na tepih zbog čega nema iritirajućih zvukova i škripanja.

Pod rukom sve navedeno djeluje čvrsto i postojano, a sličan utisak stiče se i pri kontaktu sa platnenim presvlakama veoma udobnih sjedišta. Iz ugla funkcionalista Corolla nudi idealno radno okruženje, dok bi joj emotivci mogli zamjeriti da je njena kabina previše proračunata i zbog toga poprilično hladna, no to su već primjedbe koje možemo svrstati u domen pojedinačnih ukusa.

Kada je riječ o vješanju, treba naglasiti da je sa TNGA platformom Corolla dobila i potpuno novo podvozje sa zadnjim multilinkom, dok je prethodnik pozadi imao polukrutu osovinu, koja je nešto robustnije, ali dinamički i komforno skromnije rješenje od multilinka. Od redizajna podebljana je i zvučna izolacija, zbog čega se s Corollom veoma ugodno putuje i na visokim brzinama. Za najpovoljniji limuzinski model Corolle sa potpunom opremom Luna na domaćem tržištu treba izdvojiti 39.900 KM. Ko želi više može to da dobije i biranjem jednog od dva preostala paketa opreme: Sol i Executive. Uz Corollu kao i sve ostale Toyote bitno je istaći da japanski brend kroz Relax program daje desetogodišnju garanciju, odnosno da kupci hibridnog modela mogu računati i na 10 godina garancije za bateriju.

POGON
Za pogon testnog modela bio je zadužen novi trocilindarski 1.5 VVT-iE atmosferski benzinac koji je značajno drugačiji od prethodnog četverocilindarskog. Toyota je i ovdje ostala vjerna svojoj filozofiji jednostavnosti i trajnosti, te nije ubacila turbinu, već je uzoran pogonski potencijal od 125 KS postigla kombinacijom direktnog ubrizgavanja goriva i dvije bregaste osovine u glavi motora, sa promjenjivom fazom otvaranja ventila. U praksi to znači da je u kombinaciji sa šestostepenim ručnim mjenjačem Corolla iznenađujuće dinamična i srčana, odnosno da se motor rado vrti u visokom obrtajima uz karakteristično „šuškanje“ trocilindarskog bloka. Sve to stvara svojevrsnu sportska zvučnu kulisu, koja postaje još izraženija prilikom ubrzavanja od 0 do 100 km/h koje traje 12,1 sekund. Za tri cilindra više nego dovoljna je i najveća brzina od 190 km/h. Sa laganijom nogom na gasu potrošnja lako pada ispod pet litara, a sportskim forsiranjem moguće ju je povećati i iznad osam i više. Testni prosjek kretao se u rasponu od 5,5 do sedam litara, što je očekivano s obzirom na dinamiku vožnje, ali i činjenicu da vas motor svojim zvukom i srčanim odazivom motiviše da ga vozite odlučnije.