Test - Mercedes Citan 110 CDI Tourer S
Francuska udobnost i njemačka tehnologija
Druga generacija Citana opet ima francusku majku i njemačkog oca. Od majke je naslijedila udobnost, ekonomičan pogon, te funkcionalan prtljažnik, dok je od oca dobila savremenu tehnologiju, premijum detalje i imidž, kvalitete koji ovaj model čine jednim od najpoželjnijih porodičnih automobila u klasi…
Prva generacija multifunkcionalnog radnog i putničkog modela Citan predstavljena je još 2012. godine kao rebrendirani Renault Kangoo, sa minimalnim razlikama u dizajnu i strukturi enterijera. I pogonski je to automobil, koji se oslanjao na francusku tehnologiju, a prije svega dokazano pouzdani 1.5 dCi dizel agregat.
Nakon što su sa prvom generacijom uvidjeli sve prednosti i mane ovog koncepta, u Mercedesu su odlučili da druga generacija mora imati još više njihovih dizajnerskih i tehnoloških gena. To u praksi znači da je projekat razvoja novog automobila bio kompleksniji, jer su u njega osim Mercedesa uključeni i Renaultovi grupacijski partneri Nissan i Mitsubishi.
Kao podloga uzeta je najsavremenija CMF-CD platforma, koju su razvili inženjeri Renaulta i Nissana, a završne radove na eksterijeru i enterijeru, te finom podešavanju pogona, upravljača i vješanja odradio je svaki brend za sebe.U Mercedesovom slučaju rezultat je dizajnerski prepoznatljiv proizvod, koji spolja više ne izgleda kao na brzinu rebrendirani automobil, već kao punopravan, moderan i savremen model dostojan njemačkog proizvođača.
Optički najupečatljivi segment novog Citana je prednji dio vozila kojeg krase zaobljena i blago izdužena svjetla sa prepoznatljivim dnevnim LED potpisom. Između njih integrisana je tradicionalna maska hladnjaka sa tri poprečna elementa i velikom trokrakom zvijezdom u sredini.
Sva je izrađena od plastike, bez ukrasnih hromiranih elemenata, koji su rezervisani za porodično izdanje MPV modela, poznatije pod nazivom T-Klasa. Podsjećamo dakle da Mercedes osim Citana, koji je zamišljen kao primarno vozilo radnog karaktera, nudi i dizajnerski našminkaniji i bogatije opremljeni putnički model, odnosno T-Klasu.
Da ne bude zabune, model poput testnog je Citan, koji se osim kao dostavni furgon može dobiti i kao punopravan putnički model. I Citan i T-Klasa imaju puno međusobnih sličnosti, a osnovna razlika je što T-Klasu uvijek i samo možete dobiti kao putnički model, dok Citan može da bude i furgon.
Razlike između ova dva modela ne nudi ni grafika zadnjih svjetala, koja može biti osvijetljena sa halogenim sijalicama ili kao u našem slučaju savremenim LED diodama. Testni model je imao 16-inčne alu naplatke sa pneumaticima dimenzija 205/60, dok je uz T-Klasu moguće dobiti modernije dezenirane, veće 17-inčne točkove.
U dodatne razlike spada i činjenica da su poklopci retrovizora kod Citana crni i nisu u boji karoserije. Sve ostalo je vizuelno manje-više isto, zbog čega se izbor Citana poput testnog ne čini nikakvim hendikepom u odnosu na zvučnije imenovanu T-Klasu. Ako i nešto nedostaje s vana onda su to možda zaštitne lajsne koje bi zaštitile velike bočne limene površine od dodira sa vratima ostalih vozila na skučenim parkinzima, a komad jednostavne plastične obloge u gradskim „džunglama“ ili na makadamu nekad dobro dođe i na pragovima…
Ono što je možda najvažnije, a tiče se dizajna je da su nam mnogi ljubitelji Mercedesa tokom testa priznali da im se isti dopada, odnosno da do sada nisu primjećivali ovaj monovolumenski format vozila sa njihovim omiljenim znakom. To će svakako biti adut više u privlačenju novih kupaca, posebno u svjetlu aktuelnog trenutka u kojem su do juče najpopularniji predstavnici u ovoj klasi poput Citroen Berlinga i Peugeot Partnera potpuno elektrifikovani i ne mogu se dobiti sa motorima SUS.
Jedna od najvećih prednosti monovulumena je izuzetan osjećaj prostranosti, koji je posebno dominantan na vozačevoj poziciji. Svuda oko vas su široke staklene površine, okolina vozila je savršeno pregledna, a optimalan pogled unazad omogućavaju i ovi veliki bočni retrovizori. Mercedes je čitav instrument panel dizajnirao sam, a jedini detalj koji je na njemu „posuđen“ od Renaulta jesu komande automatskog klima uređaja. Podsjećamo da se iste osim ovdje mogu naći i u Dacijinim vozilima. U odbranu Mercedesove odluke da ih zadrži možemo navesti činjenicu da su okrugle komande sa integrisanim displejima optički besprijekorno stilizovane i veoma funkcionalne.
Od Renaulta su preuzete i komande podizača prozora, te sistema za podešavanje bočnih retrovizora, ali i tu nema prostora za zamjerke jer je sam sistem uzorno funkcionalan. Estetski perfektni su i okrugli ventilacioni otvori, koje Mercedes danas ugrađuje u širok raspon njegovih luksuznih modela od A do E-Klase.Instrumenti predstavljaju spoj bezvremenske i veoma pregledne klasike, te za nas najboljeg digitalnog rješenja sa centralnim info ekranom visoke rezolucije, na kojem se mogu očitati sve za vožnju najbitnije informacije od: prosječne potrošnje, preko pređenog puta i preostale autonomije do digitalnog brojača brzine ili grafičkog prikaza rada sistema punjenja baterije vozila, koji istu maksimalno rasterećuje i omogućava joj duži radni vijek.
I trokraki upravljač obložen kvalitetnom i pod rukama ugodnom kožnom oblogom je punopravan Mercedesov proizvod, a na dodir osjetljive komande koje su integrisane na njemu mogu se naći i u najekskluzivnijim proizvodima njemačkog proizvođača poput superautomobila AMG One, koji košta ni manje ni više nego dva miliona eura.Za komunikaciju sa multimedijom zadužen je sedam inčni na dodir osjetljivi centralni ekran, koji je dosta manji od uobičajenih Mercedesovih savremenih rješenja, što s druge strane nimalo ne utiče na njegovu funkcionalnost. Zadnji detalj koji na sebi nosi potpis njemačkog proizvođača je metalizirana ručica mjenjača, dok su svi ostali segmenti i pretnici manje-više isti kao i kod Kangooa. Za pohvalu je i praktični karakter automobila, jer je u kabini na raspolaganju dovoljan broj pretinaca i polica za odlaganje pametnih telefona, odnosno različitih u vožnji često korištenih predmeta poput čaša i flaša.
Ono što definitivno nije na Mercedesovom nivou su izostanak kvalitenije mekane plastike na instrument panelu, što je s druge strane i razumljivo s obzirom na to da Citan primarno ima karakter radnog vozila. Ono što je ipak teško oprostiti je činjenica da je centralni naslon za ruku takođe izrađen od tvrde plastike, te da kontakt s njim nije ni izbliza ugodan kako bi bio da ima mekaniju gornju površinu.Prednja sjedišta su udobna, a vozačevo optimalno podesivo u svim smjerovima, što uz po visini i po dubini podesiv upravljač omogućava jednostavan pronalazak idealnog položaja za upravljačem. Preglednost je dobra, a posebno treba pohvaliti široke i pregledne bočne retrovizore. Određene smetnje A stub može praviti kod skretanja u gradu, kada svojom masivnošću u vozačevom vidnom polju može da „sakrije“ sitnije objekte, odnosno pješake i bicikliste, pa je potrebno nešto duže privikavanje. Citan sa obje strane ima i izuzetno praktična klizna vrata, koja maksimlano olakšavaju pristup zadnjoj klupi, gdje se nalaze tri punopravna sjedalna mjesta, što znači da se tu bez problema mogu smjestiti tri velike dječije sjedalice. Visina naslona zadnjih sjedišta nešto je niža od očekivanja, a i sam naslon je poprilično vertikalan. S druge strane, zadnja sjedišta izuzetno se lako preklapaju i tvore potpuno ravnu površinu jednako sa nivoom gepeka što olakšava utovar i prevoz kabastih stvari. Osim prostora u kabini epitet raskošan zaslužuje i prtljažnik kojem se pristupa kroz standardna vrata. Osnovnih 520 litara zapremine dostupno je do sklopivog poklopca koji se jednostavno može ukloniti kako bi se dobio dodatni prostor za odlaganje visokih stvari.Bez obzira na to o kojem modelu je riječ, ime i znak Mercedes sa sobom nerazdvojno nosi i određeni imidž, koji se u praksi najbolje ogleda kroz savremene sadržaje, uzoran kvalitet, ali i njegovu cijenu. Osnovna verzija Citana Tourer S sa 1,5-litarski dizel motorom u srednjoj konfiguraciji sa 95 KS i ručnim mjenjačem do registracije košta 26.832 eura (52.478 KM), dok je model poput testnog sa 20 opcionih elemenata potrebno izdvojiti 37.420 eura (73.182 KM).
POGON
Citanova pogonska gama bazirana je na dva motora: 1,3-litarskog turbobenzicu u verzijama sa 102 i 131 KS, te na testnom 1,5-litarskom dizelašu koji je dostupan sa tri nivoa snage od 75, 95 i 116 „konja“. U testnom modelu smo imali priliku isprobati najpopularniju verziju sa 95 KS i 260 Nm obrtnog momenta, koji se preko šestostepenog ručnog mjenjača prenosio na prednje točkove. Spreman za vožnju Citan poput voženog ima masu od 1.636 kilograma, te može da se optereti u rasponu od 380 do 508 kilograma. Ako ga opremite sa kukom moći ćete povući prikolicu bez kočnica do mase od 750 kilograma odnosno 1,5 tona s kočnicama. Za prevoz takve vrste tereta svakako preporučujuem najjači dizel agregat, dok je testni mjera za porodične vozače. Mada mu na papiru od 0 do 100 km/h treba 15,5 sekundi, a najveća brzina koju može da postigne iznosi 164 km/h u praksi se čini agilnijim u ubrzanjima odnosno solidno brzim na auto-putu. U prvom slučaju za osjećaj uzorne lakoće zaduženi su veoma lagan servo upravljač i ugodne komande kvačila, gasa i kočnice, a u drugom odlična zvučna izolacija koja Citan svrstava među najtiše modele u klasi. Prosječna potrošnja na testu se kretala od najčešćeih 6,5 litara, do pet na magistrali,, dok se pod konstanim opterećenjem i u gradu može popeti i preko sedam.