Test – Opel Frontera 1.2 Hybrid GS e-DTC
Legendarno ime u službi nove Opelove filozofije
Treća generacija Frontere pravi jasan odmak od prethodne dvije, koje su bile punopravni SUV modeli sa efikasnim 4x4 pogonom. Njihov savremeni nasljednik kao glavne adute ističe veoma popularan krosoverski koncept, komforan i funkcionalan enterijer, te ekonomičan hibridni pogon koji je povezan samo s prednjom osovinom…
Opel je trećom generacijom Frontere otvorio novo poglavlje u svojoj 162 godine dugoj istoriji. Riječ je o savremenom krosoveru koji je od starta prodaje dostupan u potpuno električnoj verziji, a kupci ga mogu dobiti i sa 48-voltnim hibridnim pogonom, koji je predmet našeg testa i do sada najzanimljivija pogonska opcija domaćim kupcima. Dizel-agregata više nema u ponudi, a isti obrazac primjenjuje se na sve savremene modele njemačkog proizvođača, koji je ime Frontera devedesetih godina prošlog vijeka afirmisao upravo na pouzdanim dizel-agregatima i 4x4 pogonu.
Podsjećamo da je prva generacija Frontere predstavljena 1991. godine u dvije karoserijske verzije sa trojim i petorim vratima. Bio je to ozbiljan terenac razvijen u saradnji s japanskim Isuzuom, sa efikasnim 4x4 pogonom i čeličnom šasijom koja je nosila vješanje i pogonski sklop. Karoserija je bila samostalna i za šasiju vezana u 10 ili 12 pozicija zavisno od dužine vozila. Ono što je Fronteru učinilo veoma popularnom bio je savremeno opremljen enterijer u kojem se udobno moglo smjestiti pet odraslih putnika, odnosno činjenica da se osim na makadamu mogla veoma ugodno voziti i na asfaltu, što nije bila odlika njenih „off-road” savremenika.
Zbog te karakteristike Frontera je za kratko vrijeme stekla uzornu popularnost pa je 1993. i 1994. bila i najpopularniji terenac na evropskom tržištu. Druga generacija predstavljena je 1998. godine i proizvodila se do 2004, kada je Opel odlučio da ugasi ovaj model i da ga dvije godine kasnije zamijeni SUV modelom Antara, koja je razvijena u partnerstvu sa Chevroletom (Daewoom) i koja se proizvodila u Južnoj Koreji.
Nova Frontera već na prvi pogled privlači pažnju robustnim stilskim izdanjem Opelove filozofije odvažnog i čistog dizajna. Vertikalna silueta prednjeg dijela vozila i jedinstvene proporcije objedinjuju funkcionalnu i prostranu kabinu s vrlo odvažnim i izdržljivim, ali savremenim izgledom. S njom je premijerno promovisan i modernizovani Opelov znak, koji je istaknut na sredini crne Vizor maske. Tu su i nova Eco LED glavna svjetla sa automatskim podešavanjem kratkog i dugog snopa.
U njihovoj osnovi je nastojanje da se smanji potrošnja energije u odnosu na klasična halogena i LED svjetla. Uprkos činjenici da je to ostvareno u praksi, nimalo nije umanjen kvalitet osvjetljavanja puta, koje nudi i mogućnost automatskog podešavanja kratkog i dugog svjetlosnog snopa.
Za hlađenje pogonskog sklopa sprijeda je ostavljen jedan mali otvor na sredini i veliki u centralnom usisniku vazduha, koji je sa donje strane istaknut imitacijim metalizirane zaštitne oplate. U „off-road” stilu sa plastičnim oplatama zaštićeni su lukovi točkova i prag, dok specifičan aerodinamični dizajn krasi 17-inčne aluminijumske točkove s pneumaticima dimenzija 215/60.
S bokova se ističu i skladno integrisani bočni retrovizori, te krovni nosači spojeni čitavom dužinom s karoserijom. Ovdje treba napomenuti da je uz pet preostalih raspoloživih boja u paketu GS serijski dostupan i kontrastni crni krov, dok se Frontere s ulaznim paketom Edition najlakše prepoznaju po jednobojnoj karoseriji, uz koju se bijeli krov doplaćuje 960 KM.
Pogled s boka otkriva i određenu sličnost između nove Frontere i Citroëna C3 Aircross, s kojim Opelov model dijeli istu CMP platformu i klirens od čak 20 centimetara. Zadnji dio ujedno je i najneobičniji segment na cijelom automobilu, jer donosi trodijelna svjetla do sada neouobičajena za njemački brend i masivni branik sa vertikalnim katadiopterima. Osim njih u sredini branika nalazi se i svjetlo za maglu, a na petim vratima je treće stop svjetlo, što je do sada najveći broj svjetlosnih elemenata na jednom savremenom Opelu.
Ovakav koncept osvjetljenja dijelom je i moguć zbog nešto užih vrata, iza kojih je otvor prtljažnika, koji na sredini ima širinu tek nešto veću od 92 centimetra. Podsjećamo da su karavanske Astre s početka devedesetih godina imale otvore prtljažnika i do 108 centimetara, te su kao takve omogućavale jednostavniji utovar kabastih predmeta.
Savremen dizajn ponuđen je i u enterijeru koji donosi brojna nova rješenja. U prvom planu je moderni trokraki upravljač sa komandama osjetljivim na dodir i kožnom oblogom, ispod koje je u testnom paketu bio integrisan grijač. Tu je i multimedijalni sklop Pure Panel sa dva 10-inčna ekrana visoke rezolucije, koji se koriste za prikaz virtuelnih instrumenata i upravljačkog sistema sa brojnim podsistemima zaduženim za reprodukciju zvuka, ambijentalno osvjetljenje, navigaciju, te brojne interaktivne sadržaje koji koriste internet konekciju.
Mnogi od njih postaju dostupni povezivanjem s pametnim telefonima uz mogućnost reprodukcije njihovih ekrana na ekran multimedijalnog sistema. Ljubiteljima pametnih telefona na raspolaganju je i bežični punjač, a tu su i klasične USB utičnice, po dvije naprijed i pozadi za kablovsko priključivanje. Ispod centralnog ekrana osjetljivog na dodir jesu i dodatne fizičke komande, koje omogućavaju podešavanje klima-uređaja i pratećih funkcija kao što su grijanje sjedišta, vjetrobrana ili kola upravljača.
Visok stepen udobnosti omogućavaju i najsavremenija AGR sjedišta, koja se opciono mogu dobiti i s električnim podešavanjem. Opelova ekološka orijentacija ogleda se i u korištenju specifičnih višebojnih platnenih presvlaka dobijenih od recikliranih materijala. Praktični karakter ogleda se i u mnoštvu otvorenih i zatvorenih pretinaca za odlaganje sitnica.
Osim pet udobnih sjedišta Frontera nudi i funkcionalan prtljažnik zapremine 460 litara, čija se zapremina može povećati do 1600 litara. Dodatnu svestranost omogućuje zadnja klupa djeljiva u omjeru 60 : 40, a u osnovnoj opremi dolazi i pod prtljažnika podesiv u dva nivoa. Gornji dio instrument-panela obložen je gumiranim materijalom, dok su sve ostale površine oko vozača i suvozača izrađene od tvrde plastike, čije su crnilo dizajneri razbili svijetlim detaljima na sjedištima i srebrnim ukrasnim panelima od kojih dva pokrivaju veći dio prednjih vrata.
Opel Frontera s početka devedesetih godina bila je punopravan SUV sa širokom paletom klasičnih pogonskih rješenja i efikasnim 4x4 pogonom, koji joj je omogućavao da bude poprilično sigurna u „off-road” avanturama. Savremena Frontera donosi nam evoluciju prvobitnog koncepta, bez izraženih „off-road” pretenzija, ali sa snažnim ekološkim i ekonomičnim karakterom. On se jednim dijelom ogleda u zaista skromnoj potrošnji goriva, koja se u testnim okolnostima kretala u rasponu od samo četiri do 7,8 litara, a drugim u pristupačnoj ulaznoj cijeni od 42.000 KM, koja se u slučaju bogatog testnog paketa opreme i par dodataka uvećava do iznosa većeg od 50.000 KM.
POGON
Ekonomičan i tih
Za pogon testnog modela bio je zadužen hibridni pogonski sklop, koji kombinuje 1,2-litarski turbobenzinski trocilindarski motor sa razvodnim lancem i elektromotor. Benzinac raspolaže sa 136 KS, a elektromotor sa 29 KS. Za pogon elektromotora zadužena je baterija kapaciteta 0,89 kWh, koja omogućava efikasnu ispomoć motoru SUS, što rezultira prosječnom potrošnjom od 5,2 litra na 100 kilometara. Ubrzanje od 0 do 100 km/h kod hibrida iznosi devet sekundi, dok je najveća brzina 190 km/h.
To su više nego solidne performanse za jedan porodični krosover, čiji je primarni zadatak da bude udoban i funkcionalan transporter u koji je moguće utovariti gomilu prtljaga i smjestiti čak sedam osoba, ako uzmete model s trećim redom. Elektrifikovanim šestostepenim mjenjačem upravlja se kao i svakim drugim automatikom, s tim da se vozaču pored standardnih opcija P, R, N i D nudi i režim L, koji znači da se mjenjač zadržava u niskim brzinama, prvom ili drugom stepenu, te tako omogućava bolje vučne sposobnosti vozilu, dok je isto, recimo, na strmom usponu ili pod opterećenjem, odnosno dok vuče prikolicu maksimalne mase 650 kg bez kočnica ili 1050 kg s kočnicom.