Klimatizacija kabine
Aktuelna tema – Klimatizacija kabine vozila
Posljednjih dana juna, u jeku strahovitih vrućina netipičnih za ovaj period godine, nije bilo vozača koji nije razmišljao kako da rashladi kabinu za samo nekoliko minuta i kako da tu svježinu održi što duže, s obzirom na velike staklene površine...
Ljetni mjeseci donose visoke temperature, ali ono što vozači često zaboravljaju jeste da je unutrašnjost automobila daleko toplija od vazduha koji nas okružuje. Dovoljno je da vozilo desetak ili dvadesetak minuta stoji na direktnom suncu kako bi temperatura u kabini dostigla nivoe opasne ne samo za udobnost već i za zdravlje putnika. Zbog efekta staklenika sunčevi zraci prolaze kroz staklene površine, zagrijavaju instrument-tablu, sjedišta i obloge, dok se toplota zadržava u unutrašnjosti vozila.
Na spoljašnjih 35 °C temperatura u kabini vrlo lako prelazi 60 °C, dok pojedine površine poput volana ili komandne table mogu dostići čak 80 °C. Savremeni automobili nude čitav niz rješenja koja olakšavaju borbu protiv ljetnih vrućina. Klimatizacija je danas praktično standard, ali razlike među sistemima mogu biti značajne. Osnovni modeli koriste klasičnu ručnu regulaciju, dok većina novih automobila raspolaže automatskim Climatronic sistemima sa jednom, dvjema ili čak trima temperaturnim zonama.
Kod trozonske klimatizacije putnici na zadnjoj klupi mogu nezavisno podešavati temperaturu, čime se značajno povećava udobnost na dužim putovanjima. Tu su i praktični dodaci. Naime, pojedini modeli imaju hlađeni pretinac ispred suvozača u kojem se piće ili hrana mogu održavati na znatno nižoj temperaturi tokom putovanja. U bogatijim paketima opreme dostupna su ventilisana prednja sjedišta koja kroz perforacije provode vazduh i efikasno hlade tijelo putnika, dok panoramski krov sa mogućnošću otvaranja omogućava brzo provjetravanje kabine prije uključivanja klima-uređaja.
Posebno korisna funkcija jeste daljinsko rashlađivanje kabine. Kod brojnih savremenih modela dovoljno je nekoliko sekundi držati taster za otključavanje na ključu kako bi se sva bočna stakla automatski spustila i omogućila izlazak vrelog vazduha prije ulaska u automobil. Kod električnih modela moguće je putem mobilne aplikacije unaprijed otvoriti i zatvoriti prozore, te uključiti klimatizaciju, tako da vozača dočeka već rashlađena unutrašnjost. Stručnjaci preporučuju da se nakon ulaska u automobil ne uključuje odmah maksimalno hlađenje uz zatvorene prozore.
Mnogo efikasniji način jeste da se prvo na pola minuta otvore sva vrata ili barem prozori kako bi izašao nagomilani vreli vazduh. Tek nakon toga treba uključiti klima-uređaj i zatvoriti prozore. Na taj način klima neće morati da hladi vazduh, koji je dostigao temperaturu od 60 ili više stepeni, već će mnogo brže postići prijatne uslove u kabini. Jedna od najčešćih grešaka jeste podešavanje klima-uređaja na minimalnih 16 ili 17 stepeni. Ljekari i stručnjaci za klimatizaciju preporučuju da razlika između spoljašnje i unutrašnje temperature ne bude veća od šest do osam stepeni Celzijusa.
Ako je napolju 34 °C, optimalna temperatura u vozilu kreće se između 26 i 28 °C. Veće temperaturne razlike povećavaju rizik od prehlade, glavobolje, ukočenosti mišića i naglog temperaturnog šoka prilikom izlaska iz vozila. Veliku pomoć tokom ljeta za smanjenje temperature u kabini pružaju i zatamnjena stakla, te kvalitetne zaštitne folije. Podsjećamo da savremene keramičke folije odbijaju veliki dio infracrvenog zračenja i gotovo kompletno ultraljubičasto zračenje. U praksi to znači da temperatura vazduha u kabini može biti niža za približno 8 do 15 °C u odnosu na vozilo bez zatamnjenih stakala, dok su volan, sjedišta i komandna tabla osjetno hladniji na dodir.
Osim veće udobnosti, klima-uređaj tada radi sa manjim opterećenjem, što doprinosi nižoj potrošnji goriva ili električne energije. Ništa manje korisni nisu ni reflektujući štitnici za vjetrobransko staklo. Iako ne mogu potpuno spriječiti zagrijavanje vazduha u kabini, oni značajno snižavaju temperaturu instrument-table i upravljača, pa vozač po povratku u automobil neće imati osjećaj da dodiruje užareni metal ili plastiku. Na kraju, vrijedi zapamtiti nekoliko jednostavnih pravila: parkirati u hladu kada god je moguće, koristiti štitnik za vjetrobran, provjetriti automobil prije polaska i izbjegavati pretjerano rashlađivanje. Kombinacijom ovih navika i savremenih sistema klimatizacije čak i najtopliji ljetni dan može proći bez osjećaja da ste sjeli u pokretnu saunu.
TOPLE I HLADNE BOJE
Panoramski stakleni krov doprinosi većoj osvijetljenosti i osjećaju prostranosti u kabini, ali može uticati i na njeno zagrijavanje tokom ljetnih mjeseci. Kod savremenih automobila sa kvalitetnim zatamnjenim staklom i infracrvenom zaštitom temperatura vazduha u kabini obično je svega 1 do 3 °C viša nego u identičnom vozilu sa metalnim krovom. Međutim, kod starijih ili manje zaštićenih panoramskih krovova razlika može dostići 5 do 8 °C, dok se površine u unutrašnjosti zagrijavaju još više. Na ukupnu temperaturu u vozilu značajno utiče i boja karoserije.
Tamne boje, prije svega crna, tamnoplava i tamnosiva, apsorbuju najveću količinu sunčeve energije, pa se lim karoserije može zagrijati i do 20 °C više nego kod svijetlih vozila. Nasuprot tome, bijela, srebrna i svijetlosiva boja odbijaju veći dio sunčevog zračenja i doprinose nižim temperaturama u kabini. Kod zagrijavanja je jednako važna i boja enterijera. Crna kožna sjedišta i tamna instrument-tabla mogu se tokom vrućih dana zagrijati na više od 70 °C, dok su svijetli materijali osjetno prijatniji na dodir i sporije akumuliraju toplotu. Zbog toga kombinacija svijetle karoserije, svijetlog enterijera i kvalitetno zaštićenog panoramskog krova predstavlja najefikasnije rješenje za smanjenje zagrijavanja putničkog prostora tokom ljeta.