Alfa Romeo Spider Duetto
Istinita priča o nastanku najljepšeg italijanskog roadstera
Od mukotrpnog nastanka u studiju Pininfarina do filmske slave u Holivudu, prvi Alfa Romeo Spider zauvijek je promijenio način na koji doživljavamo sportske automobile. Iako je njegova proizvodnja bila kratkog daha, nasljeđe koje je ostavio iza sebe definiše suštinu onoga što jedan automobil čini legendom...
Kada se 1962. godine na tržištu pojavila Alfa Romeo Giulia, ona nije bila samo obična limuzina, već automobil koji je narednu deceniju definisao pojam sportske vožnje. I dok su Giulia i njena kupe verzija harale prodajnim salonima, u milanskom gigantu su shvatili da im nedostaje jedan bitan komadić mozaika a to je adekvatan nasljednik starog, stilski pomalo zastarjelog Spidera. Tako je počela automobilska odiseja koja je svoj vrhunac doživjela u studiju Pininfarina, stvarajući legendu koja i danas, šest decenija kasnije, izaziva divljenje gdje god se pojavi.
Priča o nastanku ovog automobila nije bila nimalo jednostavna. Prve skice radio je tada mladi Giorgetto Giugiaro u studiju Bertone, ali su u Alfi bili neodlučni, a finansijski problemi sa kompanijom Carrozzeria Touring, koja je trebalo da izrađuje karoseriju, primorali su ih da potraže drugi put.
.webp)
Na kraju su sve karte bacili na Pininfarinu, gdje su već neko vrijeme eksperimentisali sa formama zasnovanim na Alfinom nasljeđu. Produkcijski model, postavljen na skraćenu platformu serije 105, premijerno je predstavljen 10. marta 1966. godine, sa detaljima koje je potpisao lično Battista "Pinin" Farina. Bio je to njegov posljednji veliki projekat, svojevrsni testament genijalnog majstora koji je preminuo samo nekoliko sedmica nakon ženevske premijere.
Kada se 4,25 metara dugačak Spider pojavio pred publikom, reakcije su bile sve samo ne ujednačene. Mnogim puristima je radikalni prelaz sa oštrih linija na zaobljeni, "futuristički" dizajn bio previše, a automobil su u fabrikama odmah prozvali "Osso di Seppia" – odnosno sipina kost zbog specifičnog zaobljenog zadnjeg dijela.
Ipak, ispod te kontroverzne karoserije kucalo je srce pravog sportiste. Provjereni 1,6-litarski aluminijumski motor sa dvije bregaste osovine i 109 konjskih snaga, preuzet iz modela Giulia Sprint GT Veloce, omogućavao je brzinu od 182 kilometra na čas, što je u vrijeme kada su putevima dominirale "bube" i "fiće" bilo ravno letenju.
Kada je u pitanju samo ime, nastao je pravi mali haos jer je Alfa organizovala konkurs na kojem je pristiglo 120.000 prijedloga, od kojih je pobijedio "Duetto", zamišljen kao simbol harmonije snage i gracioznosti. Međutim, radost je kratko trajala jer je jedan italijanski proizvođač keksa polagao pravo na to ime, dok je Volvo već imao model "Duett". Zato je oznaka brzo nestala, a automobil je ostao upamćen jednostavno kao Spider. Uprkos problemima sa imenom, marketing je odradio vrhunski posao. Pojavljivanje u filmu "Diplomac" pored Dustina Hoffmana, kao i hvalospjevi legende poput Stevea McQueena, pretvorili su ga u globalni simbol želje i prestiža.
Tehnički, Spider je bio napredniji nego što je na prvi pogled djelovao zato što je imao petostepeni mjenjač, disk kočnice na sva četiri točka i nezavisno prednje vješanje koji su bili dokaz da inženjeri nisu štedjeli na razvoju.
Vozači su hvalili agilnost, iako je na kiši bilo potrebno dobro poznavanje materije zbog tankih guma. Enterijer je bio spartanski, ali funkcionalan, sa tankim obručem volana i instrumentima ukrašenim hromom, a čak i u tom malom dvosjedu prtljažnik je bio iznenađujuće upotrebljiv.
Kako su godine prolazile, a emisioni standardi postajali strožiji, posebno u Americi, Alfa je morala da reaguje. Tako je 1968. godine stigao model 1750 Veloce sa većim motorom od 1.779 kubika, koji je donio znatno opušteniju vožnju zbog većeg obrtnog momenta. Iste godine stigao je i pristupačniji Spider 1300 Junior, koji je bio prava ulaznica u svijet otvorenih Alfa Romea za mlađe generacije.
Konačno, 1969. godine, era "Sipe" se završila. Na sajmu u Torinu predstavljen je nasljednik sa takozvanim "fastback" zadnjim krajem, čime je Duetto, nakon svega 13.600 proizvedenih primjeraka, otišao u istoriju. Ipak, on je postavio temelje za liniju koja će se proizvoditi još decenijama, ostajući do danas jedan od onih rijetkih automobila koji su uspjeli da pomire italijansku strast, tehničku briljantnost i dizajn koji prkosi prolaznosti vremena.